Skip to main content

Sneg treba iskoristiti

To što živimo u planinskom selu na visini od oko hiljadu metara ima svoje draži. Kao prvo, imamo planinski vazduh, koji je pre svega zdrav, ali i vrlo potreban. U današnje vreme živeti na čistom vazduhu je privilegija. I dok mnogi, nažalost, nemaju mogućnosti da odvedu decu na planinu na zimovanje, mi prave uslove za zimovanje imamo odmah ispred kuće. I to treba ceniti i treba znati iskoristiti.



Zato smo i ovih snežnih dana napolju. Vremenski manje, ali ipak izlazimo. To što je hladno ne treba da bude prepreka da se deca igraju napolje. Ako im obrazi porumene, to može samo da bude plus. Sankamo se, valjamo u snegu, grudvamo se i deca su srećna. Deca se nikada neće požaliti da neće napolje jer je hladno. Oni vole sneg. I uživaju u igrama na snegu.



Ako dete svakodnevno provodi na otvorenom barem sat vremena, ono je pre svega srećnije. Jer fizička aktivnost je deci vrlo neophodna. Dok su napolju oni smišljaju razne igre, samim tim razvjaju maštu. Ovih dana D je uporan u tome da napravi snežnu kulu, koja je još uvek u početnoj fazi, ali je svaki dan nadograđuje. N tek otkriva sneg i mogućnosti na snegu i oduševljena je što može da sedne, legne i da se valja po njemu. Sankanje oboje obožavaju i uvek nestrpljivo čekaju svoj red za spust.

Čist vazduh je dobar naravno i za detetovo zdravlje. Deca koja provode mnogo vremena napolju su zdravija, a ako to rade i zimi, postaju i otpornija. I na kraju, što je meni omiljeno, kada se izigraju napolju i istroše taj višak energije, u kući nema haosa i nervoze.









Čak i bebu V često na kratko iznosim napolje. Kada se uvuče u skafander, znam da ne može ništa da je škodi. Ni beba, kao ni starija deca, ne treba da bude duže zatvorena u kući, kakvo god da je vreme napolju. Uvek može da se ode makar u kratku šetnju.













Mi smo kao deca bili napolju stalno. I igrali se na snegu po celi dan. I izmrzne nam i nos i obrazi se zarumene i noge nam budu skroz mokre. I nikad se nije desilo da se od toga razbolimo. Naprotiv, bili smo srećni i zdravi. Sva deca treba da imaju takvo detinjstvo. I sva deca treba da ojačaju i da odrastu u srećne i zdrave ljude. A sve to im omogućava boravak na otovrenom. Na nama je da im taj boravak na otvorenom i pružimo.












Comments

Najčitanije priče

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA BEBE

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s