Skip to main content

Sneg treba iskoristiti

To što živimo u planinskom selu na visini od oko hiljadu metara ima svoje draži. Kao prvo, imamo planinski vazduh, koji je pre svega zdrav, ali i vrlo potreban. U današnje vreme živeti na čistom vazduhu je privilegija. I dok mnogi, nažalost, nemaju mogućnosti da odvedu decu na planinu na zimovanje, mi prave uslove za zimovanje imamo odmah ispred kuće. I to treba ceniti i treba znati iskoristiti.



Zato smo i ovih snežnih dana napolju. Vremenski manje, ali ipak izlazimo. To što je hladno ne treba da bude prepreka da se deca igraju napolje. Ako im obrazi porumene, to može samo da bude plus. Sankamo se, valjamo u snegu, grudvamo se i deca su srećna. Deca se nikada neće požaliti da neće napolje jer je hladno. Oni vole sneg. I uživaju u igrama na snegu.



Ako dete svakodnevno provodi na otvorenom barem sat vremena, ono je pre svega srećnije. Jer fizička aktivnost je deci vrlo neophodna. Dok su napolju oni smišljaju razne igre, samim tim razvjaju maštu. Ovih dana D je uporan u tome da napravi snežnu kulu, koja je još uvek u početnoj fazi, ali je svaki dan nadograđuje. N tek otkriva sneg i mogućnosti na snegu i oduševljena je što može da sedne, legne i da se valja po njemu. Sankanje oboje obožavaju i uvek nestrpljivo čekaju svoj red za spust.

Čist vazduh je dobar naravno i za detetovo zdravlje. Deca koja provode mnogo vremena napolju su zdravija, a ako to rade i zimi, postaju i otpornija. I na kraju, što je meni omiljeno, kada se izigraju napolju i istroše taj višak energije, u kući nema haosa i nervoze.









Čak i bebu V često na kratko iznosim napolje. Kada se uvuče u skafander, znam da ne može ništa da je škodi. Ni beba, kao ni starija deca, ne treba da bude duže zatvorena u kući, kakvo god da je vreme napolju. Uvek može da se ode makar u kratku šetnju.













Mi smo kao deca bili napolju stalno. I igrali se na snegu po celi dan. I izmrzne nam i nos i obrazi se zarumene i noge nam budu skroz mokre. I nikad se nije desilo da se od toga razbolimo. Naprotiv, bili smo srećni i zdravi. Sva deca treba da imaju takvo detinjstvo. I sva deca treba da ojačaju i da odrastu u srećne i zdrave ljude. A sve to im omogućava boravak na otovrenom. Na nama je da im taj boravak na otvorenom i pružimo.












Comments

Najčitanije priče

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Zašto smo napustili Crnu Travu?

Ako neko voli Crnu Travu, to sam ja. Ako je neko dovoljno lud da napusti Beograd i zameni ga Crnom Travom, to sam ja. Ako se neko zalagao za to da prikaže Crnu Travu kao lepo mesto za porodični život, to smo bili mi. Ali smo izgleda svima smetali, pa smo tu bitku izgubili. Kada sam pre pet godina donela odluku da se preselim u Crnu Travu, nisam mogla ni da zamislin kuda će ne to odvesti. Da ću tu upoznati svog sadašnjeg muža, da ćemo stvoriti veliku porodicu. Svi su mislili da imam neki problem čim sam iz glavnog grada došla u zapušteno selo. Da sam narkomanka ili alkoholičarka na lečenju, da bežim od bivšeg muža, da imam psihičke probleme. Nekoliko godina ranije i moj muž se vratio u Crnu Travu. I on je desetak godina živeo u Beogradu. Za njega su pričali da je alkoholičar, propali automehaničar, kriminalac, sa propalim brakom iza sebe. Crna Trava ima mnogo bujnu maštu. A onda, kada smo zajedno krenuli da stvaramo nešto i kada se ispostavilo da zajedno možemo mnogo, izgl...

Na Zlatiboru sa decom

Prošlog vikenda imali smo mini odmor na Zlatiboru. Poslednj put na Zlatiboru sam bila pre otprilike sedam - osam godina. Bila sam u srednjoj školi i tada je svako moje putovanje bilo poput ekskurzije, Uvek sam želela što više da vidim i da obiđem. I sada sam imala želju da ponovo obiđem sva ta poznata mesta po Zlatiboru i okolini, ali mi je jedna stvar u celoj mojoj zamisli promakla, a to su DECA. Kada putujete negde sa decom, dinamiku ne diktirate vi, nego deca. I putovanje sa decom se baš i ne može nazvati odmorom. I tako sam se suočila sa realnošću. Moji planovi su pali u vodu i na licu mesta smo pravili druge, prilagođene deci, njihovim željama, potrebama i mogućnostima. A one lepote Zlatiobua koje ja volim da obiđem iznova svaki put, moraće da pričekaju još neku godinu na nas, kada deca budu dovoljno velika da shvate značaj toga što vide. Dakle, ovoga puta obišli smo sve ono što Zlatibor nudi deci. I to čak i u međusezoni, jer oktobar na Zlatiboru je upravo to. - Avantu...