Skip to main content

I paketići su tu

Srećna Nova godina i sve najlepše u 2018. godini!

                                       

Svi sem bebe V su uspeli da dočekaju ponoć. D je odmah izleteo napolje i nekoliko minuta kasnije dovukao u kuću tri paketića. Naravno, našao ih je ispod jelke, a dečija sreća kada su ugledali vreće - neopisiva.

                                        

D je iz svog paketića, između ostalog, izvukao društvenu igru, koja nas je već sve osvojila i okupira pažnju cele porodice ovih dana. Tokom igranja igre sklapaju se razne maske i to na kraju ispadne urnebesno smešno, zbog čega sam i odlučila da slike tih maski podelim i ovde. I zaista, D i ja je najviše igramo i svaki put je sve interesantnije. Ne moram ni da napominjem da je D oduševljen paketićem, a naročito ovom društvenom igrom.

                     

On je u poslednje vreme u toj fazi: igračke vrlo brzo izgustira i budu ostavljene i zaboravljene u nekoj kutiji, dok pokazuje sve veće interesovanje za društvene igre. Tako da sada često igramo "Čoveče, ne ljuti se", "Domine" i druge klasične društvene igre iz vremena kad smo mi bili deca, ali i ove moderne. Provedemo zajedno vreme zabavljajući se, pritom deca nauče da se nekad pobeđuje, ali da nekad mora i da se izgubi. Prema tome, korist od društvenih igara je višestruka.

Za razliku od D, N je u fazi "čuvanje beba i maženje maca". Zbog toga je u njenom paketiću bila i beba sa svom pratećom opremom (flašica, cucla, noša, pelena). I ovo je bio pun pogodak. Dok ja hranim ili presvlačim V, N me imitira radeći to isto sa svojom novom bebom. Njoj okupira pažnju, a meni daje slobodu da završim sve potrebno oko bebe V.

                                                    

Iako je ovo prva Nova godina sa V, savršeno smo svesni da je se ona neće ni sećati, kao i da je još uvek mala čak i za zvečke (mada počinje da pokazuje interesovanje za njih). Ipak, bio je paketić i za nju. Naravno, sa zvečkama. Vreme kada će se ona zaista igrati sa njima će doći veoma brzo.

I dok se tako igramo sa novim igračkama i bukvalno davimo u gomilama slatkiša (jer oko praznika je dozvoljeno i ono što inače nije), stalno se podsećamo da su praznici pre svega vreme za porodicu, vreme kada mi međusobno treba da se zbližimo i da nadoknadimo vreme koje nekad nemamo zbog posla ili nekih drugih obaveza. I naravno, da napravimo lepe uspomene.

Comments

Najčitanije priče

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Zašto smo napustili Crnu Travu?

Ako neko voli Crnu Travu, to sam ja. Ako je neko dovoljno lud da napusti Beograd i zameni ga Crnom Travom, to sam ja. Ako se neko zalagao za to da prikaže Crnu Travu kao lepo mesto za porodični život, to smo bili mi. Ali smo izgleda svima smetali, pa smo tu bitku izgubili. Kada sam pre pet godina donela odluku da se preselim u Crnu Travu, nisam mogla ni da zamislin kuda će ne to odvesti. Da ću tu upoznati svog sadašnjeg muža, da ćemo stvoriti veliku porodicu. Svi su mislili da imam neki problem čim sam iz glavnog grada došla u zapušteno selo. Da sam narkomanka ili alkoholičarka na lečenju, da bežim od bivšeg muža, da imam psihičke probleme. Nekoliko godina ranije i moj muž se vratio u Crnu Travu. I on je desetak godina živeo u Beogradu. Za njega su pričali da je alkoholičar, propali automehaničar, kriminalac, sa propalim brakom iza sebe. Crna Trava ima mnogo bujnu maštu. A onda, kada smo zajedno krenuli da stvaramo nešto i kada se ispostavilo da zajedno možemo mnogo, izgl...

Na Zlatiboru sa decom

Prošlog vikenda imali smo mini odmor na Zlatiboru. Poslednj put na Zlatiboru sam bila pre otprilike sedam - osam godina. Bila sam u srednjoj školi i tada je svako moje putovanje bilo poput ekskurzije, Uvek sam želela što više da vidim i da obiđem. I sada sam imala želju da ponovo obiđem sva ta poznata mesta po Zlatiboru i okolini, ali mi je jedna stvar u celoj mojoj zamisli promakla, a to su DECA. Kada putujete negde sa decom, dinamiku ne diktirate vi, nego deca. I putovanje sa decom se baš i ne može nazvati odmorom. I tako sam se suočila sa realnošću. Moji planovi su pali u vodu i na licu mesta smo pravili druge, prilagođene deci, njihovim željama, potrebama i mogućnostima. A one lepote Zlatiobua koje ja volim da obiđem iznova svaki put, moraće da pričekaju još neku godinu na nas, kada deca budu dovoljno velika da shvate značaj toga što vide. Dakle, ovoga puta obišli smo sve ono što Zlatibor nudi deci. I to čak i u međusezoni, jer oktobar na Zlatiboru je upravo to. - Avantu...