Skip to main content

Posts

Showing posts from September, 2018

Čudne navike moje dece

Često dok posmatram decu prolazi mi kroz glavu kako, iako donekle imaju u sebi sličan genetski materijal, svako od njih je toliko različit i poseban. I svako od njih ima neke svoje bubice i možda malo čudne navike, koje ih opet čine potpuno jedinstvenim. Zato sam odlučila da ovoga puta pišem o tome. O tim njihovim malim navikama koje nam neki put izmame osmeh na lice, neki put i izlude, ali je to nešto što je deo njih (barem u ovom periodu) i što ih sa svim ostalim njihovim osobinama čini tako posebnim. Kada god dobije novi automobilčić, D mu odmah poskida gume, pa tek onda krene da se igra sa njim. I to je nešto što D radi bukvalno oduvek. Tako da su svi njegovi automobili bez guma, a gume od automobila su svuda. Zašto to radi - nemam pojma. Zapravo ni on sam ne zna to da objasni. Jednostavno je tako. N kada legne da spava mora nekoliko puta izokreće jastuk pre nego što zaspi. Ovo joj je zapravo ostalo podsvesno kao navika iz perioda kada je pila mleko na flašicu. Kad bi jo

Mamin grip

Kada se desi nagla promena vremena, uglavnom svi u kući odreagujemo. Ovoga puta sam ja izvukla deblji kraj i već tri dana se borim sa gripom. To me je navelo na razmišljanje koliko toga se promeni tih dana dok je mama bolesna. I odgovor je: ništa. 4 Za to što mama ima grip nemaju razumevanja ni prljav veš, ni sudovi koji treba da se operu, deca i tim danima traže da jedu i ručak mora da se skuva. Za bebu takođe ti dani nisu ništa drugačiji - i ona i dalje ima svoje potrebe koje moraju da budu zadovoljene. Još ako i ona ima simptome gripa, onda je sve bar tri puta gore. I beba je nervozna, muči je zapušen nosić, zbog kog ne može lepo ni da jede ni da spava. I opet muka više za bolesnu mamu. Jednom sam čula jednu doktorku koja kaže "Grip je nikakva bolest koja traži da se odleži.". Slažem se. Ne postoji ništa gluplje od gripa. Samo smo kilavi i nikakvi. Ali kako da odleži mama koja ima troje male dece u kući? Nikako. Nemoguća misija. Jer najveći deo dana smo sami kod k

Tamama škola roditeljstva

Konačno imam lepe vesto za sve Nišlije - 13. oktobra počinje sa radom "Tamama škola roditeljstva"! I ne, ovo neće biti namenjeno samo za trudnice, već i za mame, tate, bebe i malo veću decu. Biće radionica i predavanja za celu porodicu. Jer to je i cilj - da se na ovaj način pruži podrška porodicama. Da se družimo, edukujemo, zabavimo, pomognemo jedni drugima. Da napravimo našu malu zajednicu. Koncept "Tamama škole roditeljstva" biće podeljen na dva dela "Škola za trudnice" i dodatne radionice za mame, tate, bebe i decu. "Škola za trudnice" trajeće 8 nedelja. Formiramo grupu od 30 trudnica koja će proći kroz mnoštvo predavanja i radionica koje će pomoći budućim mamama da se što bolje pripreme za najvažniju ulogu u životu. Teme koje će kroz ova predavanja i radionice biti obrađene su: Porođaj, Procedura u porodilištu, Prvi dani sa bebom, Dojenje, Uloga oca u trudnoći i posle porođaja, Mamine emocije, Ishrana u trudnoći i tokom perioda d

Febrilne konvulzije ili fras

Pre nekoliko dana javila mi se jedna mama i zamolila da napišem post o febrilnim konvulzijama, odnosno frasu. Mi, na svu sreću, nismo imali iskustva sa ovim problemom. I nije mi cilj da bilo koga plašim. Već da se što više vas upozna sa frasom, kada se javlja i šta može da se uradi ako do njega dođe. "Ne znam zašto, ali je kod nas to generalnozapostavljena tema. Sve dok mi se nije dogodilo, nisam imala apsolutnu predstavu da to postoji i šta se radi u tim situacijama." Upravo zbog toga, ova mama je odlučila da svoje iskustvo podeli sa svima nama. Da se razumemo, febrilne konvulzije nisu bolest, ali je vrlo neprijatno i šokantno iskustvo za roditelja, posebno ako je zna kako da se postavi u toj situaciji. Kažu da se napadi uglavnom dešavaju prilikom naglog skoka temperature preko 38 stepeni. To kod nas nije bio slučaj. Sin mi je doživeo napad na 37,8." Ono što sam se ja odmah zapitala jeste kako taj napad zapravo izgleda i kako da znamo da je reč o frasu. &qu

Znaci da je vreme za odvikavanje od pelena i šta je nama pomoglo

Odvikavanje od noše često se smatra osetljivom temom. Zbog čega? Zato što ono što bi trebalo da bude normalan razvoj svakog deteta pretvoreno je u takmičenje. Mame se međusobno utrkuju čije će dete pre da počne da priča, hoda, spava celu noć, prestane da nosi pelene... U celoj toj trci često se zaboravlja da nisu mame te koje diktiraju tempo, već deca, odnosno samo dete. Kao i svaka druga stavka u periodu razvoja deteta, tako i period odvikavanja od pelena će doći onda kada je dete spremno, a ne kada mi to želimo. Postavlja se pitanje kako da znamo da je dete spremno. Postoje neki znaci odnosno primeri ponašanja koji nam mogu predočiti da je došlo vreme za odvikavanje od noše, ali je sve vrlo individualno i mislim da svaka mama kog svog deteta može to najbolje da prepozna. Ovi znaci vam mogu pomoći. Prvi meseci bebi nekad promenite i deset pelena u toku dana. I to je normalno. Vremenom će se smanjiti broj iskorišćen8h pelena u toku dana. I to je isto normalno. Kada primetite

Škole roditeljstva - korisna edukacija ili hir modernog doba?

Poslednjeg vikenda avgusta u Nišu sa timom stručnjaka održala sam dvodnevni besplatan seminar za trudnice i mame. Odziv je bio veći nego što je bilo ko očekivao i ovaj seminar je najveći skup ovog tipa u Nišu ikada održan. Cilj seminara bio je da pruži potrebne informacije i edukaciju budućim roditeljima, ali i onima koji to već jesu, kako bi bili što spremniji za najvažniju ulogu u životu. U Beogradu već godinama postoje razne škole roditeljstva, škole za trudnice, prave se radionice i seminari i uvek je lep odziv. Negde sam pročitala:  „Kada kupimo šporet, mašinu za veš, telefon – sve to uvek dolazi sa uputstvom. Zašto da se onda ne pripremimo za ulogu roditelja? Zašto da ne dobijemo uputstvo za bebu?“ Da li su škole roditeljstva upravo to? Da li u njima dobijete uputstvo za to kako biti roditelj i kako brinuti o bebi?   Nije baš tako.  Ali mislim da škole roditeljstva mogu mnogo da pomognu. Pre svega da budete pripremljeniji, a onda samim i tim i opušteniji, jer znate št

Razgovor sa defektologom

Za današnji post odlučila sam da popričam sa Sanjom Krstić, koja je diplomirani defektolog na temu ranog razvoja. Verujem da će koristiti da se malo bliže upoznamo sa ovim terminom i šta sve zapravo on podrazumeva, kako se bebe razvijaju i kako da na vreme uočimo ako postoji neki problem i kada se treba obratiti stručnjaku za pomoć.         Šta podrazumeva rani razvoj? Termin rani razvoj nije precizno definisan, ali  podrazumeva uzrast od samog rođenja pa do neke 3 godine života. Rani razvoj obuhvata buran razvoj kognitivnih, socijalnih i emocionalnih veština, kao i razvoj motorike. Koji su najčešći problemi koji se javljaju tokom ranog razvoja? Problemi mogu biti različitog porekla, trajanja i vrste. Može doći do prolaznih i kratkotrajnih teškoća, ali i do onih koje se zadržavaju. Sam razvoj je uslovljen genetikom, ali sredinski uticaji ga oblikuju. Da li se neki od problema mogu javiti na samom rođenju? Koje su šanse da se ti problemi reše i posle koliko vremen

Izgradite temelje poverenja sa decom

Jedna od stvari na kojoj se neprestano trudim da radim jeste stvaranje i održavanje dobrog odnosa sa svojom decom. Daleko od toga da je idealan i daleko od toga da mi se ne dešava da pogrešim. Ali trudim se da konstantno radim na tome i da naš međusobni odnos postaje bolji, kako n bih jednog dana shvatila da imam pred sobom buntovnog tinejdžera, sa kojim nemam blizak odnos i koji nikako ne želi da me pusti u svoj svet. A složiće se da je to tačka kada većina roditelja shvati da ima problem, ali je tada već kasno za neke velike ispravke. Zato smatram da sa decom odnos treba graditi bukvalno od njihovog rođenja i da od toga kakve temelje u tom odnosu postavimo zavisi kakav će biti naš odnos sa njima celog života, kao i njihov odnos sa drugim ljudima.                         Zamislite to slikovito: gradite kuću i ako napravite dobre, čvrste temelje, cela kuća će biti čvrsta. Ako temeljni deo odradite traljavo i nezainteresovano, rizikujete da se cela kuća uruši ili da dođete do

Priča o nama

Dugo sam razmišljala o ovom postu, da li da ga pišem ili ne. Jer je veoma ličan i s jedne strane i veoma bolan. Ali sam odlučila da budem iskrena i otvorena do kraja, jer to jeste deo naših života i može i da posluži nekome kao primer da ako doživite jedan promašaj u životu, to ne znači da ne možete biti srećni i da nikada nećete biti srećni. Svako treba i svako može da se izbori za svoju sreću. Ja sam uspela. Mi smo porodica. I ova deca su naša deca. Ali naša priča ima drugačiji početak od priča velikih srećnih porodica. Jer mi smo svoju sreću pronašli kada smo pronašli jedno drugo. Rodila sam D kada sam imala dvadeset godina. I od kako sam saznala da sam trudna, ni na trenutak nisam imala dilemu da li želim da rodim to dete ili ne. Abortus je nešto što nikada ne bih mogla da uradim i samim tim nisam ni pomišljala na to. Bili smo mladi i ja sam bebu želela i mislila sam da sam spremna i da ću moći to da izguram. Znala sam da će mi to promeniti čitav život, nisam baš mo

Mama koja može sve

Uvek sam se vodila onim da se sve može kad se hoće i da ko hoće nađe način, a ko neće nađe izgovor. Svako od nas dobije ovaj jedan život i na svakom od nas je kako ćemo da ga iskoristimo. A ja želim da ga iskoristim u potpunosti i želim da radim sve ono što volim i što m čini srećnom. I pošto i sama radim svašta i uvek se trudim da sam zauzeta nečim, uvek imam neke zamisli, projekte, svašta nešto, isto tako veoma cenim kada vidim i upoznam još neku takvu osobu. Miljana Ivanović je jedna baš takva žena i mama dvogodišnje devojčice, jedna od onih za koje ja volim da kažem „mama koja može sve“. Dva dana pred seminar u Nišu preostalo je da se dogovori ketering. Moja frizerka je na odmoru i imala sam i problem pronalaska frizera. O šminkanju nisam ni razmišljala, jer da se kompletno našminkam ne umem (zaista, uvek se šminkam samo onim najosnovnijim – puder, rumenilo, maskara, ruž). Tog dana mi se činilo kao da ništa ne ide i da je polako sve počelo da se rastura što se tiče mo

Pripremanje za školu

Prvi dan škole za D samo što nije i moram priznati da su mi osećanja veoma pomešana. S jedne strane, tu je uzbuđenje. Kako će se snaći, da li će voleti školu, da li će mu biti teško da uči, kako će sve to izgledati. To uzbuđenje je pomešano sa ponosom. Moja prva beba je stasala za đaka prvaka. Uvek kada sam razmišljala o tom dečijem polasku u školu, delovalo mi je da je taj dan daleko i da ima vremena. E pa vremena više nema, škola je odmah iza ćoška i vreme za polazak u školu je došlo. Sada svi moramo da se prilagodimo ovoj velikoj promeni, ne samo za D, već za celu porodicu. A onda je tu i tuga, upravo zbog toga što je vreme za školu tako brzo došlo i kada god se dešava neka velika i važna promena u životu vašeg deteta, vi kao roditelji se nikada ne osećate dovoljno spremnim.                       Celo leto mi smo se lagano pripremali za školu, tako što smo pričali o tome šta sve D može da očekuje i kako izgleda ta škola. Da bar jedan od nas bude spreman kada dođe prvi dan