Skip to main content

Kako aktivirati dete kod kuće?

Često me pitate da li su nam stvarno dani ispunjeni svakakvim aktivnostima. Pa da, većina dana jeste. I ne, nije ni teško ni zahtevno kao što možda izgleda.


Troje dece je već prilično samostalno i mogla bih da ih pustim da celi dan tumaraju po kući tražeći sebi zabavu. Ali mi je lakše kad ih okupim sve da nešto zajedno rade što im je svima interesantno.

Naravno da se često i oni sami zaigraju sa nečim, jer ako im je celi dan programiran aktivnostima, može se dobiti kontraefekat - dete će se navići da mu drugi planiraju njegovo vreme i nekad kad taj neko ne bude mogao da mu organizuje vreme, dete neće znati šta da radi. Dakle aktovnosti ne treba da budu organizovane svaki dan celi dan, već umerene i da posluže kao smernice detetu u kom pravcu da razmišlja kada smišlja čime bi moglo da se igra.

Vrlo često kada im dam neku novu aktivnost, prvo ja odradim to zajedno sa njima. Posle nekoliki dana oni sami žele da rade isto to sami. Onda od te igre nastane i neka nova. I to i jeste cilj - da igra podstakne maštu i kreativnost kod dece.



Ali kako početi? Nema nekog univerzalnog odgovora. Jer sve zavisi od uzrasta i interesovanja deteta. Posmatrajte dete, šta je to što mu privlači pažnju i razmislite kako to možete da iskoristite za kreativnu igru. A uvek mu možete i ponuditi nešto što vam se učini odgovarajućim i videti da li će dete biti zainteresovano za to.

Ako dete nije naviklo na ovakve stvari, možda mu u početku sve bude čudno. Možda čak bude i nezainteresovana. Ne reaguju sva deca isto. Nemojte da vas to obeshrabri. Možda jednostavno nije odgovarajuća aktivnost ili samo trenutno dete ima neka "važnija posla" (igru koju je već osmislilo). Probajte za nekoliko dana ponovo sa nečim drugačijim. Verovatno će upaliti.

Da li je zahtevno svakog dana smišljati aktivnosti? Kada jednom krenete nije. Jer često za to nisu potrebni ni skupe igračke ni materijali. Sa onim što već imate u kući može se osmisliti mnogo toga (kolaž od isečaka iz novina, nizanje ili farbanje makarona, igre sa rolnama od toalet papira...). Sve što vam je potrebno za početak jesu mašta i dobra volja.
Meni je lakše kada jedan deo dana provedemo u kreativnoj igri. To je naše zajedničko vreme i to je ono što će im ostati u sećanju. Draže mi je to nego da legnem i odmaram dok oni recimo igraju igrice na tabletu. Da, ima dana i kada nemam snage pa im dam tablet, ali stvarno vrlo retko. Nemam ništa protiv roditelja koji daju, prosto mislim da deca mogu na mnogo bolji način da iskoriste svoje vreme.

Mnoge roditelje plaši nered koji bi mogao da nastane. Da, vrlo je verovatno da će nastati nered. Ali isto tako je vrlo verovatno da će taj nered biti mnogo manji od nereda koje dete napravi kada celu kuću okrene naopačke ne bi li našlo nešto sa čime može da se igra ili štete kada diraju nešto što ne bi trebalo.

Nikad nije kasno da počnete sa zajedničkim kreativnim aktivnostima. Pogotovu kada je napolju loše vreme i osuđeni smo na kuću, kreativne aktivnosti mogu biti spas.

I kao što sam već rekla, sve što vam je za početak potrebno su mašta i dobra volja.

A naše predloge za akrivnosti kod kuće možete pročitati OVDE .

Comments

Najčitanije priče

Restoran "Tarsko jezero"

Na brani Zaovinskog jezera pronašli smo restoran "Tarsko jezero" i delovalo nam je kao idealno mesto za prijatan rucak. Sa terase restorana se pruža pogleda na Zaovinsko jezero, kao i na malo jezero u Spajićima i ceo ovaj kraj. Restoran nije mnogo veliki i odaje utisak domaćinskog mesta. Veoma prijatan ambijent i ljubazno osoblje doprinose da naš ručak u restoranu bude još prijatniji. Uglavnom nam nije svejedno kad odemo sa decom u restoran. Jer deca ne mogu dva sata da sede mirno za stolom. Nekad neko plače, nekad neko trči, nekad se neko razdere... I u restoranu gde ljudi dođu da se opuste i uživaju u obroku, mi uglavnom budemo oni koji narušavaju mir drugih. A mislim da nije potrebno napomenuti kakva je to neprijatnost. Tako da uglavnom idemo u nama dobro poznate restorane gde smo "domaći". Međutim, na Tari smo po prvi put i gladni smo. A deca u "Tarskom jezeru" su i više nego dobrodošla! Naša su slobodno šetala po restoranu i onda kada

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s