Skip to main content

Kućni poslovi kao igra za decu

Često me pitate da li deca sređuju svoje igračke i kako uspem da ih nagovorim da to urade. Da, sređuju i igračke i sve svoje stvari, u meri u kojoj to mogu u odnosu na svoj uzrast. I jedini trik je da sve bude kroz igru.



U našem slučaju ni naredba ni strogoća tu ne pomažu. Deca naredbe generalno teško prihvataju i uglavnom se naredbama kod njih samo probudi inat. A inatom se ne postiže ništa. To samo može da dovede do rasprave bez kraja. Na kraju smo izmoreni i oni i ja od te borbe za moć, a nered je i dalje tu. A to nam nije cilj, zar ne?

Verovatno ste primetili da su još u najranijem uzrastu deca zapravo vrlo zainteresovana za kućne poslove. Ono što je nama dnevna obaveza, njima je interesantno, jer deca vole da oponašaju roditelje. Usisavanje, pranje sudova, kuvanje ručka, vađenje veša iz mašine i prostiranje veša, deci predatavlja zabavu. A ako in dopustite da se bar malo umešaju u ove vaše poslove, osećaće se "odraslo" i biće im drago što mogu da pomognu.

Što se tiče sakupljanja igračaka, jedan od načina da ih sakupe jeste da napravite trku. Svakom detetu dam po jednu kutiju i takmičimo se ko će više igračaka da skupi. D i N sami skupljaju u svoje kutije,  ja pomažem V, jer ponekad od njih dvoje bukvalno je stigne ništa da skupi.

Kada prostirem veš, oni su mi "dodavači". Što se tiče usisavanja, D i N usisavaju svoje sobe, ja ih nadgledam. Kada se postavlja sto za obrok, oni pomažu. Posle obroka svako svoj tanjir nosi u sudoperu, čak i V (mada njoj oko svega još uvek ja pomažem). N voli da mi pomaže i kad slažem opran veš. Ne ume da ga složi baš kako treba, ali nema veze, odvojim joj nekoliko stvari da složi dok ja slažem ostalo. D namešta i razmešta svoj krevet. Sve su to sitnice koje su njima interesantne, a meni na dnevnoj bazi mnogo olakšavaju i uštede mi vreme.

Čak i Montesori podržava to da deca još od 2 godine počnu da obavljaju kućne poslove. Postoji Montesori tablica u kojoj su kućni poslovi podeljeni prema uzrastu deteta. Oni vam mogu biti vodilja, ali ja sam uvek za to da se posmatranjem samog deteta najbolje može uvideti šta je detetu interesantno i šta ono može da uradi. Ukoliko nešto ne želi, nemojte ga prisiljavati. Zapamtite, najvažnije je da im sve predstavimo kroz igru. I da one stvari koje mogu i koje bi trebalo da rade sami (kao na primer sakupljanje igračaka) nikada ne radimo umesto njih.

Dešavalo se da D mrzi da pokupi igračke. Tada mu ostane krš po sobi. Sutradan kada pokuša da nađe neku igračku i ne uspe, sam kaže kako bi mogao sve da sredi. I tada uvek i nađe igračku koju je izgubio.



Što se tiče Montesori tablice kućnih poslova za decu, ona izgleda ovako:

- 2-3 godine:
pospremiti igračke
složiti knjige na policu
staviti prljav veš u korpu
baciti đubre
uneti drva (cepanice)
spremiti svoju odeću
postaviti sto
doneti pelene i maramice
obrisati prašinu sa podnih lajsni

- 4-5 godina:
nahraniti kućne ljubimce
pospremiti igračke
obrisati proliveno
namestiti krevet
pospremiti sobu
zaliti kućne biljke
postaviti pribor za jelo
pripremiti sendvič
koristiti ručni usisivač
pospremiti trpezarijski sto
obrisati i poslagati sudove
dezinfikovati kvake na vratima

- 6-7 godina:
pokupiti đubre
složiti peškire
obrisati pod
isprazniti mašinu za sudove
sparivati čarape
opleviti baštu
skupiti lišće grabuljom
oguliti krompir i šargarepu
napraviti salatu
zameniti rolnu toalet papira

Tablica ide do uzrasta od 12 godina. Međutim, kako su moja deca uzrasta do 7 godina, navela sam poslove koji su po Montesoriju za njih. I ponoviću, ova tablica je orijentaciona. Moja deca ne rade sve stvari iz tablice, ali rade neke kojih u tablici za njihove uzraste nema. Dokle god je deci zabavno, pustite ih da vam pomognu. Njima će to ulepšati dan, a vama sigurno olakšati bar malo.

Comments

Najčitanije priče

Pet malih majmuna skače po krevetu

Pesmica koju moja deca obožavaju. Valjda se pronalaze. I ja ih prepoznajem. I u onom delu sa skakanjem, ali i u onom sa padanjem. Nekad se čak zapitam da li gajim decu ili male šimpanze? Nije to uvreda, nego, onako, od milja. Kad vidim da je jedan na stolu, drugi visi na zavesi, a treći se popeo na viseći deo kuhinje (nemam pojma kako). Da, da. Pričam o deci. Od kud tolika potreba za penjanjem? Za skakanjem? Razumem da deca imaju višak energija (uvek) i da nisu umorni (nikad). I uvek se nadam da ćemk izaći napolje, igraće se, jurcaće, izmoriće se i onda kod kuće biti mirni. Ali ne. Dok im okrenen leđa, eto ih ponovo. Na stolu. Ili zavesi. Ili visećem delu kuhinje. Neverovatno! Gde god da odemo, dešava se isto. Prvo moraju da se popnu svuda gde mogu. A onda svuda gde ja mislim da ne mogu. Valjda da bi mi dokazali da nisam u pravu. Tek posle uzmu igračke i sednu na pod da se igraju. Jel to pentranje način da obeleže teritoriju? Šalu na stranu, može se posmatrati kao "isp...

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Testiranje za upis u prvi razred

Juče smo vodili D na testiranje za upis u prvi razred. Test je radio psiholog u školi. Ovaj deo upisa je za nas bio presudan, jer je od testa zavisilo da li će D krenuti u školu ove godine (ranije) ili ćemo ipak morati da sačekamo sledeću. Zašto smo odlučili da D krene ranije u školu možete pročitati OVDE .                                    Hvata me malo nervoza, jer je ovo važan dan za sve nas. D kao da nije ni svestan onoga što se dešava i važnosti tog testa. A možda je i bolje tako, jer nije pod pritiskom. Pritisak osećam samo ja. Bespotrebno, jer znam da će D sve uraditi savršeno, jer je on moj prepametni dečak. Kada je došao D na red, ušli smo zajedno u učionicu u kojoj se obavljalo testiranje. D je seo za sto sa psihologom, a ja sam sela u jedan ćošak i bila nemi posmatrač. Počela je sa onim svakodnevnim pitanjima "Koliko imaš godina?", "Koliko ćeš imati za godinu dana?", da bi sasv...