Nisam ni trepnula, a mesec dana je već proletelo. Mesec dana devojčica za koju smo svi mislili je deo naše porodice. Meni se čini da je juče bio taj 1. decembar, dan kada je moje srce još uvećano, kada je i moja važnost porasla. Jer postala sam mama četvoro dece. I stanje u kom sam se našla mogu najbolje opisati sa "ispunjena ljubavlju".
Kada dobijete četvrto dete, već ste prilično dobro pripremljeni i znate šta da očekujete, tako da vas malo toga može iznenaditi. Ono što ja volim da otkrivam i zamišljam u tim prvim danima jeste kakva će biti K, kakav će joj biti karakter? Da li će kao V pokušavati svuda da se popne? Ili će brinuti o svima kao N? Ili će biti blesava kao D? Zapravo, najviše bih volela da ima nešto svojstveno samo za nju. Jer, ma koliko ličili ili ne ličili međusobno, obožavam tu njihovu karakternu osobenost. Svako od njih jd jedinstven i baš tako i treba da bude.
Da se vratimo na K... Kada pitate roditelje novorođenčeta šta radi beba, većina će reći da spava nonstop. I K je prve dve nedelje spavala nonstop. Osim od 2 do 5 noću. Tada je uvek budna. Ne plače, ali neće da spava. I tako je bukvalno od prvog dana. Zašto? Nsmam pojma.
Sa nedelju dana otpao joj je pupak. Onda smo mogli potpuno da se opustimo i uživamo u kupanju.
A onda su počeli grčevi. Nisu strašni. Ne plače, samo se grči, crveni i reži. Kada utoplimo stomačić, brzo se smiri.
K je ovog prvog meseca bila veoma mirna beba. Nije vrištalica i ne plače mnogo. Jede prilično često, ali ne opterećujem se satnicom, jer znam da će kroz nekoliko nedelje sama da počne da pravi veće razmake između podoja i da se uobroči.
Najviše me nervira kad mi neko kaže da je ne navikavam na ruke. Bebi je potreban mamin dodir. Devet meseci je bila povezana sa mamom, a onda su je naglo otrgli. Potrebno joj je da ponovo oseti tu bliskost. Tako da držanje u rukama za bebu nije ništa novo, nije nešto na šta se beba navikava, već nešto što joj pruža poznat osećaj sigurnosti i bliskosti koji je imala u maminom stomaku. To je razlog zašto se beba smiri kada je mama uzme, a ne zato što se jednostavno "navikla".
Najlepše je kada priđete bebi i vidite da ona reaguje na Vaš glas, dodir, reaguje na Vas. Tako da ovaj prvi mesec je bio rezervisan za maženje i opšte obožavanje bebe K.
Sa prvom bebom prvi mesec je uglavnom haotičan. To je normalno jer vam je potrebno vreme da se naviknete na bebu i otkrijete kako da uskladite sve nove obaveze oko nje. A onda počnete stvarno da uživate.
Ja ne spavam celu noć već dobre 2 i po godine. Tako da mi noćni podoji K ne predstavljaju neku veliku promenu. Ponekad se desi da ne spavam gotovu celu noć, jer se i V još uvek budi noću (uskoro planiram da je odviknem od flašice), a ponekad i N. Ali sve to prođe.
Naš prvi mesec sa K bio je mesec ispunjenosti i ljubavi. I ovo je tek prvi u nizu. Vreme leti i deca brzo odrastu. A ja želim da iskoristim svaki trenutak.
Kada dobijete četvrto dete, već ste prilično dobro pripremljeni i znate šta da očekujete, tako da vas malo toga može iznenaditi. Ono što ja volim da otkrivam i zamišljam u tim prvim danima jeste kakva će biti K, kakav će joj biti karakter? Da li će kao V pokušavati svuda da se popne? Ili će brinuti o svima kao N? Ili će biti blesava kao D? Zapravo, najviše bih volela da ima nešto svojstveno samo za nju. Jer, ma koliko ličili ili ne ličili međusobno, obožavam tu njihovu karakternu osobenost. Svako od njih jd jedinstven i baš tako i treba da bude.
Da se vratimo na K... Kada pitate roditelje novorođenčeta šta radi beba, većina će reći da spava nonstop. I K je prve dve nedelje spavala nonstop. Osim od 2 do 5 noću. Tada je uvek budna. Ne plače, ali neće da spava. I tako je bukvalno od prvog dana. Zašto? Nsmam pojma.
Sa nedelju dana otpao joj je pupak. Onda smo mogli potpuno da se opustimo i uživamo u kupanju.
A onda su počeli grčevi. Nisu strašni. Ne plače, samo se grči, crveni i reži. Kada utoplimo stomačić, brzo se smiri.
K je ovog prvog meseca bila veoma mirna beba. Nije vrištalica i ne plače mnogo. Jede prilično često, ali ne opterećujem se satnicom, jer znam da će kroz nekoliko nedelje sama da počne da pravi veće razmake između podoja i da se uobroči.
Najviše me nervira kad mi neko kaže da je ne navikavam na ruke. Bebi je potreban mamin dodir. Devet meseci je bila povezana sa mamom, a onda su je naglo otrgli. Potrebno joj je da ponovo oseti tu bliskost. Tako da držanje u rukama za bebu nije ništa novo, nije nešto na šta se beba navikava, već nešto što joj pruža poznat osećaj sigurnosti i bliskosti koji je imala u maminom stomaku. To je razlog zašto se beba smiri kada je mama uzme, a ne zato što se jednostavno "navikla".
Najlepše je kada priđete bebi i vidite da ona reaguje na Vaš glas, dodir, reaguje na Vas. Tako da ovaj prvi mesec je bio rezervisan za maženje i opšte obožavanje bebe K.
Sa prvom bebom prvi mesec je uglavnom haotičan. To je normalno jer vam je potrebno vreme da se naviknete na bebu i otkrijete kako da uskladite sve nove obaveze oko nje. A onda počnete stvarno da uživate.
Ja ne spavam celu noć već dobre 2 i po godine. Tako da mi noćni podoji K ne predstavljaju neku veliku promenu. Ponekad se desi da ne spavam gotovu celu noć, jer se i V još uvek budi noću (uskoro planiram da je odviknem od flašice), a ponekad i N. Ali sve to prođe.
Naš prvi mesec sa K bio je mesec ispunjenosti i ljubavi. I ovo je tek prvi u nizu. Vreme leti i deca brzo odrastu. A ja želim da iskoristim svaki trenutak.
Comments
Post a Comment
Šta vi mislite o ovome?