I tako dođe veče... Sav normalan svet jedva čeka povečerje, kada će se ušuškati ispod toplog ćebeta, spavati i odmarati. Ne i ja. Za mene tada tek počinje borba.
Večeri su u našoj kući rutinske. Deca večeraju, pa kreću kupanja. Uvek mi se činilo da će mi biti teško i da će mi mnogo vremena oduzeti kupanje četvoro dece. Kupanje je, međutim, najmanji problem.
N i V se utrkuju koja će prva. Razočarane su kada im kažem da je večeras K prva na redu. Utrkuju se koja će da zauzme mesto na šolji, da bi gledale kako kupam K. Obožavaju da gledaju kupanja. Kada se K kupa, i N i V su obavezni posmatrači. Kada se neka od njih dve kupa, ona druga obavezno sedi na šolji i gleda. Ne znam zašto, ali to ih oduševljava i uvek umiru jedna drugoj od smeha.
I večeras je tako. Kada sam okupala K, N je već čekala ispred kupatila. Sama se skinula, drži svoj peškir pod miškom i cupka ispred kipatila. V se buni jer je N pretekla. V nije uspela na vreme da se skine. U poslednje vreme i ona pokušava sama da se svlači i oblači, ali je još uvek nespretna. Sada se ipak zadovoljava mesrom na šolji i ulogom posmatrača. Pa, moraće kad-tad i na nju da dođe red.
Kada sam okupala i obukla N u pidžamu, vidim da je V pored kade. Valjda želi da bude sigurna da je sada njen red i da niko više neće uskočiti u kadu pre nje. N utrčava u kupatilo i zauzima mesto na šolji. Kažem vam, uvežbane su.
Za razliku od njih, D nema opsesiju posmatranja kupača. On samo čeka svoj red za kupanje i želi da ga ostave na miru da se okupa.
Nakon kupanja, na redu je čitanje priče. Svako donosi različitu knjigu i niko ne želi onu koju su doneli drugo dvoje. Nakon opširne rasprave dogovor je pao na "Zmajevu riznicu". Nije baš priča za laku noć, ali dobro, to su izabrali. Obožavaju "Pačiju školu", "Mačak ide mišu u svatove" i "Ciganin hvali svoga konja". "Taši, taši" ne podnose. Navikli su na ovu modernu verziju (Pilići) i ne mogu da se pomire sa tim da je Zmajeva verzija drugačija. To nije "Taši, taši" i tačka.
Mislim da smo pročitali pet puta "Pačiju školu", tri puta "Ciganin hvali svoga konja" i još desetinu pesmica, dok konačno nisu pristali da odu na spavanje.
D mrzovoljno ide u svoj krevet. N, V i ja odlazomo u naš. Jedna s jedne moje strane, druga s druge. Jedna me vuče za kosu s jedne strane, druga s druge. Flašica sa vodom za N sa jedne strane jastuka, flašica sa mleko za V s druge strane jastuka. I tako ležimo i ćutimo dok se ne uspavaju. Ili dok se ja ne uspavam pa me one probude. Čisto da me opomenu da ja njih treba da uspavam, a one su, jelte, još uvek budne.
U neko doba konačno zaspe. Pomislim i ja ću, kad eto je K, javlja se iz kreveca. Samo što ne kaže: "Mama, zar si stvarno mislila da ćeš da spavaš?" Uzimam da je podojim. U drugoj sobi čujem muža kako hrče. Znate ono: "Neću da spavam kao beba, hoću da spavam kao moj muž."? E pa to ja želim. Doslovno. Da legnem i zahrčem, da se cela kuća trese od mog hrkanja, da ne čujem ni jedno dete koliko god da plače/vrišti.
K se ponovo uspavala i vraćam je u krevetac. Konačno sam se ušuškala u krevet između N i V. Taman zažmurim, čujem da D bunca. Osluškujem, čisto da budem sigurna da li sanja ili je budan. I da čujem šta bunca, kakk bih ga sutra zezala šta je sanjao. U pozadini muž i dalje hrče jednakim intenzitetom.
Trudim se da zaspim. Čujem da se N prevrće. Otvaram oči. Kao što sam i pretpostavila - otkrila se. Ponovo je pokrivam. Žmurim. Setim se da nisam proverila da li se D pokrio. Ustajem iz kreveta da pogledam. D je pokriven. Kad sam već tu, da ubacim neko drvo u šporet. Preko zime ložimo i danju i noću. Muž se raširio u krevetu i hrče, otkriven. Pa ajde da pokrijem i njega.
Ponovo se zavlačim u krevet. Sada ću sivurni zaspati. Možda sam i zaspala na kratko, ali me je razbudila vrišteća V. Ponovo joj izlazi neki zub i ovih dana, a pogotovu noći, je prava vrištalica. Dajem joj flašicu sa mlekom. Ispija ga, baca flašicu (da, bukvalno je baci svaki put kad završi sa ispijanjem mleka), okreće mi leđa i nastavlja da spava. Tražim gde je flašica i ustajem da je operem, da bih mogla ponovo da joj sipam mleko kada se probudi.
Tek je dva sata. Jedva čekam da svane. Ponovo sam dremnula. Barem mislim da jesam. I ponovo se K budi da jede. Kada sam je namirila i pomislila da se vratim u krevet, vidim da od toga nema ništa. N se okrenula popreko i zauzela mi mesto. Lagano pokušavam da je vratim na njen jastuk. Međutim, trgla se i traži vodu. Dajem joj njenu flašicu sa vodom. Kada je popila, vraća flašicu pored jastuka i okreće se na drugu stranu. Malo se vrpolji, a onda je ponovo zaspala.
Žmurim. D se svađa s nekim u snu. Ovo me tera na smeh. K se zakašljala. Ustajem da vidim šta joj je. Ponovo u krevet. Ponovo V traži mleko. Jedino muž i dalje nepromenjeno hrče. U četiri sam konačno uspela da zaspim.
U šest je K na sav glas objavila da je ponovo gladna. I eto ga pola sedam - mužu zvoni alarm na telefonu - vreme je za ustajanje. Za one koji su zapravo spavali. Krećem sa spremanjem doručka za D, srećna što je još jedna noć završena. Muž mi u prolazu kaže da je mnogo loše spavao. Da, on je loše spavao, a ja sam ta koja ima podočnjake do poda.
Večeri su u našoj kući rutinske. Deca večeraju, pa kreću kupanja. Uvek mi se činilo da će mi biti teško i da će mi mnogo vremena oduzeti kupanje četvoro dece. Kupanje je, međutim, najmanji problem.
N i V se utrkuju koja će prva. Razočarane su kada im kažem da je večeras K prva na redu. Utrkuju se koja će da zauzme mesto na šolji, da bi gledale kako kupam K. Obožavaju da gledaju kupanja. Kada se K kupa, i N i V su obavezni posmatrači. Kada se neka od njih dve kupa, ona druga obavezno sedi na šolji i gleda. Ne znam zašto, ali to ih oduševljava i uvek umiru jedna drugoj od smeha.
I večeras je tako. Kada sam okupala K, N je već čekala ispred kupatila. Sama se skinula, drži svoj peškir pod miškom i cupka ispred kipatila. V se buni jer je N pretekla. V nije uspela na vreme da se skine. U poslednje vreme i ona pokušava sama da se svlači i oblači, ali je još uvek nespretna. Sada se ipak zadovoljava mesrom na šolji i ulogom posmatrača. Pa, moraće kad-tad i na nju da dođe red.
Kada sam okupala i obukla N u pidžamu, vidim da je V pored kade. Valjda želi da bude sigurna da je sada njen red i da niko više neće uskočiti u kadu pre nje. N utrčava u kupatilo i zauzima mesto na šolji. Kažem vam, uvežbane su.
Za razliku od njih, D nema opsesiju posmatranja kupača. On samo čeka svoj red za kupanje i želi da ga ostave na miru da se okupa.
Nakon kupanja, na redu je čitanje priče. Svako donosi različitu knjigu i niko ne želi onu koju su doneli drugo dvoje. Nakon opširne rasprave dogovor je pao na "Zmajevu riznicu". Nije baš priča za laku noć, ali dobro, to su izabrali. Obožavaju "Pačiju školu", "Mačak ide mišu u svatove" i "Ciganin hvali svoga konja". "Taši, taši" ne podnose. Navikli su na ovu modernu verziju (Pilići) i ne mogu da se pomire sa tim da je Zmajeva verzija drugačija. To nije "Taši, taši" i tačka.
Mislim da smo pročitali pet puta "Pačiju školu", tri puta "Ciganin hvali svoga konja" i još desetinu pesmica, dok konačno nisu pristali da odu na spavanje.
D mrzovoljno ide u svoj krevet. N, V i ja odlazomo u naš. Jedna s jedne moje strane, druga s druge. Jedna me vuče za kosu s jedne strane, druga s druge. Flašica sa vodom za N sa jedne strane jastuka, flašica sa mleko za V s druge strane jastuka. I tako ležimo i ćutimo dok se ne uspavaju. Ili dok se ja ne uspavam pa me one probude. Čisto da me opomenu da ja njih treba da uspavam, a one su, jelte, još uvek budne.
U neko doba konačno zaspe. Pomislim i ja ću, kad eto je K, javlja se iz kreveca. Samo što ne kaže: "Mama, zar si stvarno mislila da ćeš da spavaš?" Uzimam da je podojim. U drugoj sobi čujem muža kako hrče. Znate ono: "Neću da spavam kao beba, hoću da spavam kao moj muž."? E pa to ja želim. Doslovno. Da legnem i zahrčem, da se cela kuća trese od mog hrkanja, da ne čujem ni jedno dete koliko god da plače/vrišti.
K se ponovo uspavala i vraćam je u krevetac. Konačno sam se ušuškala u krevet između N i V. Taman zažmurim, čujem da D bunca. Osluškujem, čisto da budem sigurna da li sanja ili je budan. I da čujem šta bunca, kakk bih ga sutra zezala šta je sanjao. U pozadini muž i dalje hrče jednakim intenzitetom.
Trudim se da zaspim. Čujem da se N prevrće. Otvaram oči. Kao što sam i pretpostavila - otkrila se. Ponovo je pokrivam. Žmurim. Setim se da nisam proverila da li se D pokrio. Ustajem iz kreveta da pogledam. D je pokriven. Kad sam već tu, da ubacim neko drvo u šporet. Preko zime ložimo i danju i noću. Muž se raširio u krevetu i hrče, otkriven. Pa ajde da pokrijem i njega.
Ponovo se zavlačim u krevet. Sada ću sivurni zaspati. Možda sam i zaspala na kratko, ali me je razbudila vrišteća V. Ponovo joj izlazi neki zub i ovih dana, a pogotovu noći, je prava vrištalica. Dajem joj flašicu sa mlekom. Ispija ga, baca flašicu (da, bukvalno je baci svaki put kad završi sa ispijanjem mleka), okreće mi leđa i nastavlja da spava. Tražim gde je flašica i ustajem da je operem, da bih mogla ponovo da joj sipam mleko kada se probudi.
Tek je dva sata. Jedva čekam da svane. Ponovo sam dremnula. Barem mislim da jesam. I ponovo se K budi da jede. Kada sam je namirila i pomislila da se vratim u krevet, vidim da od toga nema ništa. N se okrenula popreko i zauzela mi mesto. Lagano pokušavam da je vratim na njen jastuk. Međutim, trgla se i traži vodu. Dajem joj njenu flašicu sa vodom. Kada je popila, vraća flašicu pored jastuka i okreće se na drugu stranu. Malo se vrpolji, a onda je ponovo zaspala.
Žmurim. D se svađa s nekim u snu. Ovo me tera na smeh. K se zakašljala. Ustajem da vidim šta joj je. Ponovo u krevet. Ponovo V traži mleko. Jedino muž i dalje nepromenjeno hrče. U četiri sam konačno uspela da zaspim.
U šest je K na sav glas objavila da je ponovo gladna. I eto ga pola sedam - mužu zvoni alarm na telefonu - vreme je za ustajanje. Za one koji su zapravo spavali. Krećem sa spremanjem doručka za D, srećna što je još jedna noć završena. Muž mi u prolazu kaže da je mnogo loše spavao. Da, on je loše spavao, a ja sam ta koja ima podočnjake do poda.
Comments
Post a Comment
Šta vi mislite o ovome?