Velike porodice u našem društvu dođu kao neka specifična vrsta, pa se svakodnevno susrećemo sa specifičnim situacijama.
1. Gde god da odemo, uvek se nađe neko ko nas iznenađeno/začuđeno gleda i uglavnom prokomentariše "Svaka vam čast!", a u sebi potajno misli da smo ludi.
2. Koliko god pričali da je naša velika porodica planirana i željena, ima onih koji su ubeđeni da se neko dete ipak "omaklo" i ne možemo ga razuveriti.
3. Svakodnevno se prave šale na naš račun, zato što nas ima mnogo. Pravimo ih i mi. Jer nama je lepo što nas ima mnogo.
4. Neki su uporni sa pitanjem "Kad će sledeće?".
5. Neki se plaše da će zaista i biti "tog sledećeg".
6. Deca moraju uvek da budu čista i uredna. I to je nešto što inače podrazumevam. Ali kada se desi na ulici da se jedno se umaže, drugo padne dok brišem ono prvo, treće se popelo na drvo / klupu / ušlo samo u prodavnicu, neko će uvek da prokomentariše da smo nemarni ili da nismo trebali da imamo toliko dece jer ne možemo da ih sve pazimo istovremeno.
7. Uglavnom misle da smo siromašni. Jer - ako je porodica velika, mora da je na ivici egzistencije. I onda kada vide kako su deca obučena, kako se hrane, gde sve idu - ništa im nije jasno. Ljudi vole da zaviruju u tuđe novčanike.
8. Svi brinu o tome kako ćemo ih iškolovati. Zar o tome ne bismo trebali da brinemo mi i naša deca?
9. Komentar koji se pojavi s vremena na vreme je: "Jel planiraš da počneš da radiš ili ćeš stalno da rađaš decu?". Da, ja sam mama 24/7 i to je najlepši posao na svetu i ne bih ga menjala ni za šta na svetu! Za druge poslove ima vremena, a deca odrastaju samo jednom i želim da budem prisutna.
Naša velika porodica privlači pažnju gde god da se pojavimo. I uvek ima i dobronamernih, ali i podrugljivih komentara. Ali mi ne pridajemo značaj tome. Jer mi smo naš san ostvarili - stvorili smo veliku porodicu i uživamo u njoj. I da, mi se osećamo kao najbogatiji na svetu, jer smo stvorili četiri životića i ispunjeni smo ljubavlju prema njima i jedno prema drugom. Jer psi laju, a karavani prolaze.
1. Gde god da odemo, uvek se nađe neko ko nas iznenađeno/začuđeno gleda i uglavnom prokomentariše "Svaka vam čast!", a u sebi potajno misli da smo ludi.
2. Koliko god pričali da je naša velika porodica planirana i željena, ima onih koji su ubeđeni da se neko dete ipak "omaklo" i ne možemo ga razuveriti.
3. Svakodnevno se prave šale na naš račun, zato što nas ima mnogo. Pravimo ih i mi. Jer nama je lepo što nas ima mnogo.
4. Neki su uporni sa pitanjem "Kad će sledeće?".
5. Neki se plaše da će zaista i biti "tog sledećeg".
6. Deca moraju uvek da budu čista i uredna. I to je nešto što inače podrazumevam. Ali kada se desi na ulici da se jedno se umaže, drugo padne dok brišem ono prvo, treće se popelo na drvo / klupu / ušlo samo u prodavnicu, neko će uvek da prokomentariše da smo nemarni ili da nismo trebali da imamo toliko dece jer ne možemo da ih sve pazimo istovremeno.
7. Uglavnom misle da smo siromašni. Jer - ako je porodica velika, mora da je na ivici egzistencije. I onda kada vide kako su deca obučena, kako se hrane, gde sve idu - ništa im nije jasno. Ljudi vole da zaviruju u tuđe novčanike.
8. Svi brinu o tome kako ćemo ih iškolovati. Zar o tome ne bismo trebali da brinemo mi i naša deca?
9. Komentar koji se pojavi s vremena na vreme je: "Jel planiraš da počneš da radiš ili ćeš stalno da rađaš decu?". Da, ja sam mama 24/7 i to je najlepši posao na svetu i ne bih ga menjala ni za šta na svetu! Za druge poslove ima vremena, a deca odrastaju samo jednom i želim da budem prisutna.
Naša velika porodica privlači pažnju gde god da se pojavimo. I uvek ima i dobronamernih, ali i podrugljivih komentara. Ali mi ne pridajemo značaj tome. Jer mi smo naš san ostvarili - stvorili smo veliku porodicu i uživamo u njoj. I da, mi se osećamo kao najbogatiji na svetu, jer smo stvorili četiri životića i ispunjeni smo ljubavlju prema njima i jedno prema drugom. Jer psi laju, a karavani prolaze.
Comments
Post a Comment
Šta vi mislite o ovome?