Skip to main content

Mala razlika između dece - prednosti i mane

Često dobijam pitanja o maloj razlici između dece. Zato ću ovog puta pisati o tome koje su prednosti, a koje su mane kada napravite malu razliku između dece.


Neki parovi žele da naprave malu razliku. Neki ne razmišljaju još uvek o drugom detetu kada ubrzo nakon porođaja žena ponovo zatrudni. Mnogo žena ima strah od te male razlike, jer faktički, imaćete dve bebe u kući u različitim fazama. Plaše se kako će sve to izgledati, da li će uspeti da se snađu.

Mi smo svako dete planirali. I bilo je trenutaka kada me je hvatala panika. Ali ti trenuci vrlo brzo prođu. I mi sa četvoro dece funkcionišemo potpuno normalno. I po nekoliko puta na dan dobijamo pitanje kako izlazimo na kraj sa njima. Moj odgovor je: "Naučiš kako da funkcionišeš u velikoj porodici i navikneš se na to." I zaista, ne mogu da zamislim našu porodicu ikako drugačije.

Pričaću u kontekstu mala razlika između prvog i drugog deteta, ali odnosi se na svu decu, bez obzira na to koja su po redu.


Prva i osnovna prednost je sama činjenica da će vaše dete dobiti brata ili sestru. To je nešto najvrednije što mu možete podariti. Jer brata ili sestru ništa ne može da zameni. Mana je što ćete prvih dana po dolasku drugr bebe verovatno biti nesigurni i zabrinuti. Možda će vam se činiti da se ne snalazite najbolje sa dvoje dece. Možda ćete se osećati rastrzanom između bebe koja nonstop traži da sisa i one koje po celi dan ide za vama i viče "Mama, mama!" Niste jedini. I vrlo brzo ćete naučiti da funkcionišete sa njima. Zaboravite na one misli poput "Trebalo bi da znam!", jer nikada do sad niste bili u toj situaciji. Samim tim ne podrazumeva se da znate.

Kada dobijete svoju prvu bebu ne podrazumeva se da znate sve oko nje. Tek treba da učite i maučite. Nažalost, po mnogim porodilištima podrazumevaju da znate sve i onda nove mame budu prilično obeshrabrene. No, da se vratimo na temu.

Druga velika prednost kada je mala razlika između dece je što će imati ista interesovanja. Dobro, ne odmah u početku. Ali već kada mlađe dete napuni godinu dana počećete to da primećujete. Mana je što će to često izazvati svađe među njima, ali i kad je veća razlika deca već nađu neki razlog za svađu.

Uvek će imati sa kim da se igraju.

Moraćete da im kupujete iste ili slične igračke da se ne bi otimali.

Možda ćete morati da im kupujete i sličnu ili istu garderobu da se ne bi prepirali šta je čije.

Ponekad ni vi nećete biti sigurni čiji je koji komad garderobe.

Čim veće dete preraste neku stvar, odmah počne da ga nosi mlađe.

Obuća takođe.

Krevetac verovatno nećete ni sklapati. Mi smo samo pred dolazak nove bebe onu prethodnu navikavali da spava u krevetu. Zapravo su one same tražile da spavaju u krevetu i tako blagovremeno oslobodile krevetac za novu bebu.

Većina ljudi će misliti da je ovo drugo dete "slučajno" iako vi uporno tvrdite da je planirano. Odudtanite od ubeđivanja. Ne vredi.

Na ulici će vas često pitati: "Jesu li blizanci?"


Možete zajedno da ih kupate.

U svim aktivnostima će moći zajedno da učestvuju.

Kada su zajedno svađaće se većinu vremena. Čim se razdvoje pitaće gde je ono drugo.

Dok ste u pelenama, u pelenama ste. Kada i mlađe dete završi sa pelenama, ta faza je definitivno okončana za sva vremena.

Mlađe dete će možda brže steći neke osnovne navike imitirajući starije. Kao na primer da pere ruke ili zube, da se češlja, jede samo, da se oblači i obuva...

Biće situacija kada će oba deteta da vrište istovremeno, a vi ne znate koje pre da smirujete. Ne paničite, nego polako umirite ono koje je prvo počelo sa dramom, jer se verovatno pod uticajem toga rasplakalo i ono drugo dete.

Mešaćete koje se kako zove.

U poslednje vreme volim N i V da oblačim isto. Tako su pre neki dan bile u istim trenerkicama i ja sam čitavih pet minuta jednu od njih pokušavala da obujem. Tek onda sam shvatila da je kod mene N, a da pokušavam da joj obujem cipelice za V.

Zajedno će odrastati. Kada prođe ta bebeća faza, moćiće zaista da uživaju u društvo onog drugog. Biće usresređeni jedno na drugo i samim tim će manje opterećivati vas. Osim kad se posvađaju. Onda su u stanju glavu da probiju.

Paziće i braniti jedno drugo. Uvek i svuda, ma koliko vam ponekad delovalo drugačije.

Uživaćete u međusobnim izlivima ljubavi od kojih ćete se svakodnevno topiti.


Kao što sam već rekla, želeli smo malu razliku između dece. I to se pokazalo dobrim. I jeste u početku naporno - prvo plače, hrani drugo, trećem se piški, četvrto je nešto izgubilo, ono prvo se umiri, drugo vrisne jer ga je treće udarilo, a četvrto pravi još veću galamu dok pokušava da istera pravdu i grdi ono drugo što je udarilo ono treće... Ludnica je većinu vremena. I često se pitam kako izgleda ljudima koji nas posmatraju sa strane. Jer mi smo se navikli na ovakvu svakodnevicu i ovakav tempo i možda na neke situacije na koje bi neko odmah poskočio ja ni ne odreagujem. Moram da priznam da dosta međusobnih sukoba prepuštam deci da oni sami međusobno reše. Osim ako neko nije bezbedan ili ako ne naprave baš veliku vrisku.

Bilo kako bilo, i pored tog opšteg haosa zaista je lepo. Pogotovu kad vidim koliko su N i V bliske. I mislim da će godinama ta veza biti još jača. I nekako mi se čini da imamo dobitnu kombinaciju: male devojčice sličnog uzrasta i velikog batu koji će ih sve paziti i štititi. Mada, kada imate decu, svaka kombinacija je dobitna.


*Zahvaljujemo se Foto Vlada na predivnim fotografijama!

Comments

Najčitanije priče

Pet malih majmuna skače po krevetu

Pesmica koju moja deca obožavaju. Valjda se pronalaze. I ja ih prepoznajem. I u onom delu sa skakanjem, ali i u onom sa padanjem. Nekad se čak zapitam da li gajim decu ili male šimpanze? Nije to uvreda, nego, onako, od milja. Kad vidim da je jedan na stolu, drugi visi na zavesi, a treći se popeo na viseći deo kuhinje (nemam pojma kako). Da, da. Pričam o deci. Od kud tolika potreba za penjanjem? Za skakanjem? Razumem da deca imaju višak energija (uvek) i da nisu umorni (nikad). I uvek se nadam da ćemk izaći napolje, igraće se, jurcaće, izmoriće se i onda kod kuće biti mirni. Ali ne. Dok im okrenen leđa, eto ih ponovo. Na stolu. Ili zavesi. Ili visećem delu kuhinje. Neverovatno! Gde god da odemo, dešava se isto. Prvo moraju da se popnu svuda gde mogu. A onda svuda gde ja mislim da ne mogu. Valjda da bi mi dokazali da nisam u pravu. Tek posle uzmu igračke i sednu na pod da se igraju. Jel to pentranje način da obeleže teritoriju? Šalu na stranu, može se posmatrati kao "isp...

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Testiranje za upis u prvi razred

Juče smo vodili D na testiranje za upis u prvi razred. Test je radio psiholog u školi. Ovaj deo upisa je za nas bio presudan, jer je od testa zavisilo da li će D krenuti u školu ove godine (ranije) ili ćemo ipak morati da sačekamo sledeću. Zašto smo odlučili da D krene ranije u školu možete pročitati OVDE .                                    Hvata me malo nervoza, jer je ovo važan dan za sve nas. D kao da nije ni svestan onoga što se dešava i važnosti tog testa. A možda je i bolje tako, jer nije pod pritiskom. Pritisak osećam samo ja. Bespotrebno, jer znam da će D sve uraditi savršeno, jer je on moj prepametni dečak. Kada je došao D na red, ušli smo zajedno u učionicu u kojoj se obavljalo testiranje. D je seo za sto sa psihologom, a ja sam sela u jedan ćošak i bila nemi posmatrač. Počela je sa onim svakodnevnim pitanjima "Koliko imaš godina?", "Koliko ćeš imati za godinu dana?", da bi sasv...