Skip to main content

9 stvari koje mi pomažu u organizaciji

Kada me pitate kako sve postižem, moj odgovor je da je pola posla u dobroj organizaciji - druga polovina zavisi od raspoloženja dece. A sada malo više o toj famoznoj organizaciji: neki ljudi jednostavno imaju to u sebi i sve im ide vrlo lako, a neki, kao ja, su morali da se "dovedu u red".



Kao tinejdžerka imala sam ono što bismo nazvali "kreativni haos". I da, samo ja sam umela da se snađem u tom haosu. I uvek sam na sve strane imala ceduljice, zapisnike, uvek iznova počinjala da pravim planere jer mi se nije sviđalo kako sam započela prethodni i sve bi se uglavnom završilo na dva-tri ispisana lista. A onda su došla deca i moralo je sve da se dovede u red.

Počela sam od onog najjednostavnijeg: raspoređivanja vremena za decu i za kućne poslove. Dok su bebe, kada su budni vreme je rezervisano za njih, a kada spavaju obavljaju se kućni poslovi. Kada krenu u vrtić kućne poslove obavljam dok nisu tu. Da, razumen da zaposlenim mamama ovakav raspored ne odgovara, ali cilj i jeste da svako rasporedi svoje vreme na najbolji mogući način u odnosu na svoje obaveze.

O tome kako izgleda naš dan sam pisala više puta i to možete pročitati OVDE . A sada želim da podelim sa vama šta meni olakšava organizaciju na dnevnoj bazi.

1. Rokovnik/Planer - U njega upisujem apsolutno sve obaveze koje imam - od poslovnih sastanaka, preko porodičnih ručkova i dečijih rođendana, do pisanja tekstova za blog - SVE.

2. Nedeljni planer obroka - Toliko sam puta već spominjala da unapred osmišljavam jelovnik za celu nedelju. I time uštedim mnogo i vremena i energije. A i kada mi zafali ideja za obroke, samo prelistam nekoliko nedelja unazad.

3. Lepljivi papirići - Na njima pravim mini podsetnike na dnevnoj bazi. Odnosno, ono što je najvažnije odraditi taj dan od kućnih poslova.

4. Određivanje prioriteta - Ne može se svaki dan sve. Zato je važno izdvojiti ono što je zaista važno za taj dan.



5. Raspored pravim prema deci - Svako svoju decu zna najbolje. Tako i ja znam kada im je vreke za spavanje, kada će otprilike moći da se igraju sami, kada će im trebati moja pomoć, kada ću ja dobiti njihovu pomoć (tražila je ja ili ne), kada treba da idemo napolje. I uvek svako njihovo spavanje i zaigravanje koristim da odradim nešto.

6. Mnogo mi je lakše kada ujutru ustanem pre dece. Imam dovoljno vremena da se rasanim, razmrdan, popijem kafu. Dok se oni probude ja sam već spremna za novi dan.

7. Uključim decu u većinu kućnih poslova - Njima je interesantno, a meni mnogo pomogne. Čak i ako ne mogu nešto da odrade baš kako treba, bitno mi je da su koncentrisani na to što svi zajedno sređujemo, umesto da dok ja sređujem jedno oni rasturaju drugo.

8. Igra "5 minuta čišćenja" - Igraju se deca, igram se i ja. Podesim tajmer na 5 minuta i onda u svakoj prostoriji odradim nešto za to vreme. Ovo česro primenjujem kad me stvarno mrzi da sređujem po kući. Iznenadili biste se koliko zapravo stvari može da se uradi za samo 5 minuta!

9. Sve je stanje uma. Ako sami sebi govorite da nešto ne možete, u startu ate izgubili bitku. Razmišljajte pozitivno, pronađite motivaciju u sebi i aktivirajte se. Videćete da ništa nije tako strašno i da će biti gotovo brže nego što mislite. A kada dođe dan da vam ništa ne ide - ne očajavajte, sutra je novi dan.


Comments

Najčitanije priče

Pet malih majmuna skače po krevetu

Pesmica koju moja deca obožavaju. Valjda se pronalaze. I ja ih prepoznajem. I u onom delu sa skakanjem, ali i u onom sa padanjem. Nekad se čak zapitam da li gajim decu ili male šimpanze? Nije to uvreda, nego, onako, od milja. Kad vidim da je jedan na stolu, drugi visi na zavesi, a treći se popeo na viseći deo kuhinje (nemam pojma kako). Da, da. Pričam o deci. Od kud tolika potreba za penjanjem? Za skakanjem? Razumem da deca imaju višak energija (uvek) i da nisu umorni (nikad). I uvek se nadam da ćemk izaći napolje, igraće se, jurcaće, izmoriće se i onda kod kuće biti mirni. Ali ne. Dok im okrenen leđa, eto ih ponovo. Na stolu. Ili zavesi. Ili visećem delu kuhinje. Neverovatno! Gde god da odemo, dešava se isto. Prvo moraju da se popnu svuda gde mogu. A onda svuda gde ja mislim da ne mogu. Valjda da bi mi dokazali da nisam u pravu. Tek posle uzmu igračke i sednu na pod da se igraju. Jel to pentranje način da obeleže teritoriju? Šalu na stranu, može se posmatrati kao "isp...

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Testiranje za upis u prvi razred

Juče smo vodili D na testiranje za upis u prvi razred. Test je radio psiholog u školi. Ovaj deo upisa je za nas bio presudan, jer je od testa zavisilo da li će D krenuti u školu ove godine (ranije) ili ćemo ipak morati da sačekamo sledeću. Zašto smo odlučili da D krene ranije u školu možete pročitati OVDE .                                    Hvata me malo nervoza, jer je ovo važan dan za sve nas. D kao da nije ni svestan onoga što se dešava i važnosti tog testa. A možda je i bolje tako, jer nije pod pritiskom. Pritisak osećam samo ja. Bespotrebno, jer znam da će D sve uraditi savršeno, jer je on moj prepametni dečak. Kada je došao D na red, ušli smo zajedno u učionicu u kojoj se obavljalo testiranje. D je seo za sto sa psihologom, a ja sam sela u jedan ćošak i bila nemi posmatrač. Počela je sa onim svakodnevnim pitanjima "Koliko imaš godina?", "Koliko ćeš imati za godinu dana?", da bi sasv...