Skip to main content

9 stvari koje mi pomažu u organizaciji

Kada me pitate kako sve postižem, moj odgovor je da je pola posla u dobroj organizaciji - druga polovina zavisi od raspoloženja dece. A sada malo više o toj famoznoj organizaciji: neki ljudi jednostavno imaju to u sebi i sve im ide vrlo lako, a neki, kao ja, su morali da se "dovedu u red".



Kao tinejdžerka imala sam ono što bismo nazvali "kreativni haos". I da, samo ja sam umela da se snađem u tom haosu. I uvek sam na sve strane imala ceduljice, zapisnike, uvek iznova počinjala da pravim planere jer mi se nije sviđalo kako sam započela prethodni i sve bi se uglavnom završilo na dva-tri ispisana lista. A onda su došla deca i moralo je sve da se dovede u red.

Počela sam od onog najjednostavnijeg: raspoređivanja vremena za decu i za kućne poslove. Dok su bebe, kada su budni vreme je rezervisano za njih, a kada spavaju obavljaju se kućni poslovi. Kada krenu u vrtić kućne poslove obavljam dok nisu tu. Da, razumen da zaposlenim mamama ovakav raspored ne odgovara, ali cilj i jeste da svako rasporedi svoje vreme na najbolji mogući način u odnosu na svoje obaveze.

O tome kako izgleda naš dan sam pisala više puta i to možete pročitati OVDE . A sada želim da podelim sa vama šta meni olakšava organizaciju na dnevnoj bazi.

1. Rokovnik/Planer - U njega upisujem apsolutno sve obaveze koje imam - od poslovnih sastanaka, preko porodičnih ručkova i dečijih rođendana, do pisanja tekstova za blog - SVE.

2. Nedeljni planer obroka - Toliko sam puta već spominjala da unapred osmišljavam jelovnik za celu nedelju. I time uštedim mnogo i vremena i energije. A i kada mi zafali ideja za obroke, samo prelistam nekoliko nedelja unazad.

3. Lepljivi papirići - Na njima pravim mini podsetnike na dnevnoj bazi. Odnosno, ono što je najvažnije odraditi taj dan od kućnih poslova.

4. Određivanje prioriteta - Ne može se svaki dan sve. Zato je važno izdvojiti ono što je zaista važno za taj dan.



5. Raspored pravim prema deci - Svako svoju decu zna najbolje. Tako i ja znam kada im je vreke za spavanje, kada će otprilike moći da se igraju sami, kada će im trebati moja pomoć, kada ću ja dobiti njihovu pomoć (tražila je ja ili ne), kada treba da idemo napolje. I uvek svako njihovo spavanje i zaigravanje koristim da odradim nešto.

6. Mnogo mi je lakše kada ujutru ustanem pre dece. Imam dovoljno vremena da se rasanim, razmrdan, popijem kafu. Dok se oni probude ja sam već spremna za novi dan.

7. Uključim decu u većinu kućnih poslova - Njima je interesantno, a meni mnogo pomogne. Čak i ako ne mogu nešto da odrade baš kako treba, bitno mi je da su koncentrisani na to što svi zajedno sređujemo, umesto da dok ja sređujem jedno oni rasturaju drugo.

8. Igra "5 minuta čišćenja" - Igraju se deca, igram se i ja. Podesim tajmer na 5 minuta i onda u svakoj prostoriji odradim nešto za to vreme. Ovo česro primenjujem kad me stvarno mrzi da sređujem po kući. Iznenadili biste se koliko zapravo stvari može da se uradi za samo 5 minuta!

9. Sve je stanje uma. Ako sami sebi govorite da nešto ne možete, u startu ate izgubili bitku. Razmišljajte pozitivno, pronađite motivaciju u sebi i aktivirajte se. Videćete da ništa nije tako strašno i da će biti gotovo brže nego što mislite. A kada dođe dan da vam ništa ne ide - ne očajavajte, sutra je novi dan.


Comments

Najčitanije priče

Restoran "Tarsko jezero"

Na brani Zaovinskog jezera pronašli smo restoran "Tarsko jezero" i delovalo nam je kao idealno mesto za prijatan rucak. Sa terase restorana se pruža pogleda na Zaovinsko jezero, kao i na malo jezero u Spajićima i ceo ovaj kraj. Restoran nije mnogo veliki i odaje utisak domaćinskog mesta. Veoma prijatan ambijent i ljubazno osoblje doprinose da naš ručak u restoranu bude još prijatniji. Uglavnom nam nije svejedno kad odemo sa decom u restoran. Jer deca ne mogu dva sata da sede mirno za stolom. Nekad neko plače, nekad neko trči, nekad se neko razdere... I u restoranu gde ljudi dođu da se opuste i uživaju u obroku, mi uglavnom budemo oni koji narušavaju mir drugih. A mislim da nije potrebno napomenuti kakva je to neprijatnost. Tako da uglavnom idemo u nama dobro poznate restorane gde smo "domaći". Međutim, na Tari smo po prvi put i gladni smo. A deca u "Tarskom jezeru" su i više nego dobrodošla! Naša su slobodno šetala po restoranu i onda kada

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s