Skip to main content

Mamin grip

Kada se desi nagla promena vremena, uglavnom svi u kući odreagujemo. Ovoga puta sam ja izvukla deblji kraj i već tri dana se borim sa gripom. To me je navelo na razmišljanje koliko toga se promeni tih dana dok je mama bolesna. I odgovor je: ništa.

4


Za to što mama ima grip nemaju razumevanja ni prljav veš, ni sudovi koji treba da se operu, deca i tim danima traže da jedu i ručak mora da se skuva. Za bebu takođe ti dani nisu ništa drugačiji - i ona i dalje ima svoje potrebe koje moraju da budu zadovoljene. Još ako i ona ima simptome gripa, onda je sve bar tri puta gore. I beba je nervozna, muči je zapušen nosić, zbog kog ne može lepo ni da jede ni da spava. I opet muka više za bolesnu mamu.

Jednom sam čula jednu doktorku koja kaže "Grip je nikakva bolest koja traži da se odleži.". Slažem se. Ne postoji ništa gluplje od gripa. Samo smo kilavi i nikakvi. Ali kako da odleži mama koja ima troje male dece u kući? Nikako. Nemoguća misija. Jer najveći deo dana smo sami kod kuće. D i N idu u školu ili vrtić. Ali D je u 12h kod kuće, a N u 14h. I opet su svi tu. A dok oni ne dođu, tu je V. I sudovi. I veš. I tepisi koji moraju da se usisavaju svakodnevno inače će nas pojesti mravi (svako ko ima bar jedno dete ovo sigurno razume). I ručak koji treba da bude gotov pre nego što N dođe. I da, kao što se može zaključiti, grip nema kad da bude ispoštovan.

Kada se mama razboli, sve i dalje teče po redovnom rasporedu i sve obaveze ostaju iste. Samo je tih dana teže završiti sve i preživeti dan. Tako je i danas. Mene kida grip, V i N takođe. Na smenu čistimo nosiće, inhaliramo se, kuvamo šerbet, čajeve, jedemo tople supice i pijemo limunadu. Već četiri noći V ne spava. Što znači ne spavam ni ja. I opet pomišljam koliko je grip glupa bolest.

Koristim priliku da stavim odmah i ručak za sutra. I pravim još jednu limunadu. Jer protiv gripa se borimo vitaminima. Pijem limunadu i nadam se da će sutra biti bolje. Da ćemo sutrašnji dan dočekati zdravi i puni energije. Kad bi to išlo tek tako...

Comments

Najčitanije priče

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA BEBE

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s