Skip to main content

Febrilne konvulzije ili fras

Pre nekoliko dana javila mi se jedna mama i zamolila da napišem post o febrilnim konvulzijama, odnosno frasu. Mi, na svu sreću, nismo imali iskustva sa ovim problemom. I nije mi cilj da bilo koga plašim. Već da se što više vas upozna sa frasom, kada se javlja i šta može da se uradi ako do njega dođe.



"Ne znam zašto, ali je kod nas to generalnozapostavljena tema. Sve dok mi se nije dogodilo, nisam imala apsolutnu predstavu da to postoji i šta se radi u tim situacijama." Upravo zbog toga, ova mama je odlučila da svoje iskustvo podeli sa svima nama.

Da se razumemo, febrilne konvulzije nisu bolest, ali je vrlo neprijatno i šokantno iskustvo za roditelja, posebno ako je zna kako da se postavi u toj situaciji. Kažu da se napadi uglavnom dešavaju prilikom naglog skoka temperature preko 38 stepeni. To kod nas nije bio slučaj. Sin mi je doživeo napad na 37,8."

Ono što sam se ja odmah zapitala jeste kako taj napad zapravo izgleda i kako da znamo da je reč o frasu.

"Nešto sa čime najbliže mogu da uporedim je epileptični napad. Oči se izvrnu u stranu, dete krene nekontrolisano da se trese i ide mu pena na usta. Napad traje najviše 10 minuta. Prvi napad mog sina trajao je 7 minuta. Drugi je bio kraći, 3 minuta i bio je blaži, samo sa okrenutim očima, bez treskanja udova i povraćanja. "

Pri samoj pomisli na ovakvu situaciju, osećam se užasno loše i nisam sigurna da bih uopšte mogla da trezveno razmišljam i reagujem. I u potpunosti mi je postalo jasna želja ove mame da nas bliže upozna sa ovim problemom, jer zaista kada se nešto tako desi, a vi pritom ni ne znate šta je to što se dešava, veoma je teško imati odgovarajuću reakciju, koja je u trenucima febrilnih konvulzija od presudnog značaja. Jer detetov život u tom trenutku može zavisiti upravo od toga.

"Najbitnije je da se dete stavi u bočni ležeći položaj i da mu usta budu prohodna, kako ne bi došlo do gušenja. "

Kako ova mama kaže, ona i njen sin obišli su mnogo lekara kako bi se više upoznali sa ovim problemom, pronašli uzrok i rešenje febrilnih napada. I evo sažetka svega onoga što su saznali i što je bitno da zna svako od nas.


Febrilni napadi su napadi ili konvulzije koje se javljaju kod male dece koje izaziva naglo skakanje telesne temperature. Mala deca starosti od oko 6 meseci do 5 godina najverovatnije će doživeti febrilne napade ovaj rizik je vrhunac tokom druge godine života tj izmedju 12 i 18 meseca je najveca verovatnoca da se desi. Groznica može pratiti uobičajene bolesti u detinjstvu, kao što su prehlada, grip ili infekcija ušiju. 

Velika većina febrilnih napada su konvulzije. Najčešće tokom febrilnog napada, dete će izgubiti svest i obe ruke i noge će se nekontrolisano protresati. Manje uobičajeni simptomi uključuju okretanje očiju, krute (krute) udove ili trzanje na samo jednoj strani ili delu tela, kao što je ruka ili noga. Ponekad tokom febrilnog napada, dete može izgubiti svest, povracati ili cak urinirati.

Većina febrilnih napada je traje samo nekoliko minuta i praćena je temperaturom iznad  38 ° C. Iako mogu biti zastrašujući za roditelje, kratki febrilni napadi (manje od 15 minuta) ne izazivaju dugotrajne zdravstvene probleme. Imanje febrilnog napada ne znači da dete ima epilepsiju, jer se taj poremećaj karakteriše ponovnim napadima koji nisu izazvali groznica. Čak i produženi napadi (koji traju više od 15 minuta) obično imaju dobar ishod, ali nosi povećan rizik od razvoja epilepsije.

Da li su febrilni napadi štetni?

Velika većina febrilnih napada je kratka i ne izaziva dugoročnu štetu. Prilikom napada, postoji mala šansa da dete može biti povređeno padanjem ili se može gušiti sa hranom ili pljuvačkom u ustima. Korišćenje odgovarajuće prve pomoći za napade može pomoći u izbegavanju ovih opasnosti.

Nema dokaza da kratke febrilne napade dovode do oštećenja mozga. Velike studije pokazale su da čak i deca sa produženim febrilnim napadima imaju normalno školsko postignuće i na intelektualnim testovima kao i njihova braća i sestre koji nemaju napade. Čak i kada napadi trajaju dugo vremena, većina dece se oporavlja u potpunosti.

Višestruki ili produženi napadi su faktor rizika za epilepsiju, ali većina dece koja doživljavaju febrilne napade ne nastaju da razvijaju ponovljene napade koje su karakteristične za epilepsiju. Neka deca, uključujući i one sa cerebralnom paralizom ( odložen razvoj ili druge neurološke abnormalnosti)kao i one sa porodičnom istorijom epilepsije, imaju povećan rizik od razvoja epilepsije bez obzira na to da li imaju febrilne napade. Febrilni napadi mogu biti češći kod ove dece, ali ne doprinose mnogo ukupnom riziku od nastanka epilepsije.

Šta treba učiniti kada se jave konvulzije?

Osnovno je pokušati savladati strah i paniku i pomoći detetu. Dete na krevetu razmotati i zapamtiti kako izgledaju i koliko traju grčevi. Pažljiv opis grčeva će pomoći lekaru. Dečiju glavicu okrenuti na stranu da pljuvačka nesmetano otiče iz usta i da se spreči njeno slivanje u disajne kanale i zapadanje jezika - sprečiti mogućnost gušenja. Dodirom dečijeg tela primetićemo da je dete vruće - staviti antipiretski čepić. Pozvati hitnu pomoć ili umotano dete odneti u zdravstvenu ustanovu. Nikada ne drmati dete, ništa mu ne stavljati u usta i ne polivati ga vodom. Za dalje suzbijanje konvulzija i zaštitu detetovog mozga od tih strašnih događanja treba slušati lekara i imati u kući propisanu terapiju.
Dete u napadu treba položiti na bok ili pažljivo na trbuh da ne dođe do zapadanja jezika. Nije potrebno da se detetu silom otvaraju usta, što roditelji obično rade iz straha da se ne uguši. Od lekova se najčešće koristi Diazepam. 

U času pojave temperature kod deteta koje je u anamnezi imalo jedan ili više napada jednostavnih febrilnih konvulzija: roditelji daju mikroklizmu diazepama rektalno. Važno je naglasiti da diazepam nije zamena za lekove za snižavanje temperature (antipiretici) tako da uz primenu klizme treba preduzeti i sve poznate antipiretske mere uz često merenje telesne temperature. 



Svakako, ukoliko dođe do napada, odmah se konsultujte sa lekarom o tome koje mere treba dalje preduzeti.

Opet ponavljam, ovaj post se našao ovde kako biste se malo bolje informisali o problemu sa fibrilnim konvulzijama, što bi se reklo "za svaki slučaj" i mojom velikom željom da se ipak ni vi ni vaši mališani ne nađete u ovakvoj situaciji

Comments

Najčitanije priče

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA BEBE

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s