Ujutru su deca spavala malo duže - do 8. Sišli smo na doručak. Za doručak smo imali suhomesnato, mladi sir, kajmak, pržena jaja i mleko ili čaj. Za dezert pita sa jabukama.
Odmah posle doručka krenuli u obilazak. Želeli smo da prošetamo do vodopada Skakavac, koji je sedmi po veličini u Srbiji. I znate šta? Šetnja do vodopada je posebna avantura! Zašto? Pa, prvi deo puta idete asfaltiranim putem. Onda krećete preko livada (na kojima smo se susreli sa stadom ovaca), a onda zalazite u šumu. Šumki puteljci, malo provlačenja kroz drveće, gaženje reke... Dakle, ako niste spremni da zaista osetite prirodu na svojoj koži ili ste od onih koji ne dozvoljavaju deci da se isprljaju ili gaze po baricama, ne krećite put Skakavca. Mi taj "priroda na koži" osećaj volimo i prelasci preko kamenja i malih drvenih mostova nama nisu predstavljali problem. Čak ni sa decom. Njima je bilo zabavno da gaze kamenje, pipnu reku, da se provlače kroz drveće čak iako realno nema potrebe za tim.
A vodopad Skakavac je predivan. I može da se priđe skroz do njega. Inače, vodopad se nalazi na reci Budimliji. I to je ta reka uz koju idemo celim putem i koja nam na nekoliko mesta preseca put. Prolazi pored Budimlija resorta i po njoj je Resort i dobio ime. Izigrali smo se kod vodopada (deca su čak i zagazila skroz u vodu mada je plitko i korito je od kamenja, pokvasili noge, ali bože moj, sve se to da osušiti i oprati, a ovakve uspomene nemaju cenu). Vraćanje nam je još lakše palo jer smo sad već znali put.
Otišli smo u sobu sa namerom da uspavamo decu, ali oni su imali drugačije planove. Tako da smo se samo presvukli i sišli na ručak. Opet supica, pa izbor između dva glavna jela - krompir čorba ili rolat od mesa, salata, hleb, dezert u vidu jabuka.
Posle ručka odveli smo decu da jašu konja. To je jedan od propratnih aktivnosti u Resortu. Pored toga imaju i Zip line i penjanje na veštačku stenu. Jahanje konja za decu je 100 dinara, što je veoma simbolična cena. Za decu je jahanje konja postalo simbol svakog našeg putovanja tako da se uvek raduju jahanju i maženju konja.
Ponovo smo probali da odvedemo decu u sobu na popodnevni odmor, ali njima nije bilo do spavanja. Tako da smo prošetali do mini zoo vrta i tamo naišli na ovce, koze, ponija, magarca, patke i drugu živinu, srndaća i zečeve. Jedan zeka je slobodno šetao okolo i nije bio mnogo plašljiv, pa su deca pokušavala svim silama da ga stignu i pomaze i neki su i uspeli.
Nakon toga skoknuli smo do grada (Loznice) da istražimo malo i okolinu i šetali smo sve do večere. Za večeru nam je konobar doneo uštipke i jogurt i mi smo mislili da je to to. A onda je stigao i oval sa pohovanim batacima i pomfritom, i naravno salata, sir i kajmak. Za dezert kolač. Tako da su večere baš obilne.
Pravo sa večere zaputili smo se na mađioničarsku predstavu u zatvorenoj igraonici. Inače, u zatvorenoj igraonici može da se igra stoni fudbal i stoni tenis, a ima i jedan mali deo sa lavirintom i lopticama kao u klasičnim dečijim igraonicama. Gotovo svakodnevno imaju neki program. Igranje u igraonici je besplatno, a i predstava je bila besplatna.
Konačno deca su se usaglasila da bi bio red da idu na spavanje.
Ujutru smo se pre doručka spakovali. Za doručak smo imali viršle i jaja na oko, mladi sir, kajmak i svi smo uzeli jogurt. Padala je kiša tako da nismo mogli nigde da svratimo usput, iako smo od početka putovanja razmišljali da li da u povratku idemo preko Sremske Mitrovice i svratimo do Zasavice ili preko Valjeva i obiđemo klisuru reke Gradac. Ali silom prilika zaputili smo se direktno za Jagodinu a ova mesta su ostala za neko naredno putovanje.
Što se tiče Budimlije, definitivno bih preporučila svakome sa malom decom da je poseti, jer su naša deca uživala. Ipak, probajte da isplanirate duži boravak tamo, jer stvarno vredi. Samo na vreme rezervišite jer je interesovanje za ovo mesto stvarno veliko.
Još nekoliko napomena samo: uz ručak nemate uračunato piće, ali su cene skroz okej, a u restoranu ne služe kafu, ali u kafiću pored bazena ima 5-6 vrsta kafe i domaća kafa je 80 dinara.
Ko poseti Budimliju Resort, neka obavezno javi utiske!
P.S. Prvi deo priče o našem putovanju u Budimliju možete pročitati OVDE .
Odmah posle doručka krenuli u obilazak. Želeli smo da prošetamo do vodopada Skakavac, koji je sedmi po veličini u Srbiji. I znate šta? Šetnja do vodopada je posebna avantura! Zašto? Pa, prvi deo puta idete asfaltiranim putem. Onda krećete preko livada (na kojima smo se susreli sa stadom ovaca), a onda zalazite u šumu. Šumki puteljci, malo provlačenja kroz drveće, gaženje reke... Dakle, ako niste spremni da zaista osetite prirodu na svojoj koži ili ste od onih koji ne dozvoljavaju deci da se isprljaju ili gaze po baricama, ne krećite put Skakavca. Mi taj "priroda na koži" osećaj volimo i prelasci preko kamenja i malih drvenih mostova nama nisu predstavljali problem. Čak ni sa decom. Njima je bilo zabavno da gaze kamenje, pipnu reku, da se provlače kroz drveće čak iako realno nema potrebe za tim.
A vodopad Skakavac je predivan. I može da se priđe skroz do njega. Inače, vodopad se nalazi na reci Budimliji. I to je ta reka uz koju idemo celim putem i koja nam na nekoliko mesta preseca put. Prolazi pored Budimlija resorta i po njoj je Resort i dobio ime. Izigrali smo se kod vodopada (deca su čak i zagazila skroz u vodu mada je plitko i korito je od kamenja, pokvasili noge, ali bože moj, sve se to da osušiti i oprati, a ovakve uspomene nemaju cenu). Vraćanje nam je još lakše palo jer smo sad već znali put.
Otišli smo u sobu sa namerom da uspavamo decu, ali oni su imali drugačije planove. Tako da smo se samo presvukli i sišli na ručak. Opet supica, pa izbor između dva glavna jela - krompir čorba ili rolat od mesa, salata, hleb, dezert u vidu jabuka.
Posle ručka odveli smo decu da jašu konja. To je jedan od propratnih aktivnosti u Resortu. Pored toga imaju i Zip line i penjanje na veštačku stenu. Jahanje konja za decu je 100 dinara, što je veoma simbolična cena. Za decu je jahanje konja postalo simbol svakog našeg putovanja tako da se uvek raduju jahanju i maženju konja.
Ponovo smo probali da odvedemo decu u sobu na popodnevni odmor, ali njima nije bilo do spavanja. Tako da smo prošetali do mini zoo vrta i tamo naišli na ovce, koze, ponija, magarca, patke i drugu živinu, srndaća i zečeve. Jedan zeka je slobodno šetao okolo i nije bio mnogo plašljiv, pa su deca pokušavala svim silama da ga stignu i pomaze i neki su i uspeli.
Nakon toga skoknuli smo do grada (Loznice) da istražimo malo i okolinu i šetali smo sve do večere. Za večeru nam je konobar doneo uštipke i jogurt i mi smo mislili da je to to. A onda je stigao i oval sa pohovanim batacima i pomfritom, i naravno salata, sir i kajmak. Za dezert kolač. Tako da su večere baš obilne.
Pravo sa večere zaputili smo se na mađioničarsku predstavu u zatvorenoj igraonici. Inače, u zatvorenoj igraonici može da se igra stoni fudbal i stoni tenis, a ima i jedan mali deo sa lavirintom i lopticama kao u klasičnim dečijim igraonicama. Gotovo svakodnevno imaju neki program. Igranje u igraonici je besplatno, a i predstava je bila besplatna.
Konačno deca su se usaglasila da bi bio red da idu na spavanje.
Ujutru smo se pre doručka spakovali. Za doručak smo imali viršle i jaja na oko, mladi sir, kajmak i svi smo uzeli jogurt. Padala je kiša tako da nismo mogli nigde da svratimo usput, iako smo od početka putovanja razmišljali da li da u povratku idemo preko Sremske Mitrovice i svratimo do Zasavice ili preko Valjeva i obiđemo klisuru reke Gradac. Ali silom prilika zaputili smo se direktno za Jagodinu a ova mesta su ostala za neko naredno putovanje.
Što se tiče Budimlije, definitivno bih preporučila svakome sa malom decom da je poseti, jer su naša deca uživala. Ipak, probajte da isplanirate duži boravak tamo, jer stvarno vredi. Samo na vreme rezervišite jer je interesovanje za ovo mesto stvarno veliko.
Još nekoliko napomena samo: uz ručak nemate uračunato piće, ali su cene skroz okej, a u restoranu ne služe kafu, ali u kafiću pored bazena ima 5-6 vrsta kafe i domaća kafa je 80 dinara.
Ko poseti Budimliju Resort, neka obavezno javi utiske!
P.S. Prvi deo priče o našem putovanju u Budimliju možete pročitati OVDE .
Comments
Post a Comment
Šta vi mislite o ovome?