Skip to main content

Lepote Uvca iz našeg ugla

Netaknuta priroda, mir i tišina, beloglavi supovi, vijugava reka, prelepa jezera na njoj... Jednom rečju čarobno!


Znate one fenomenalne fotografije sa vidikovca na zmijoliku reku? Da, to je Uvac! I ne, mi je nemamo. Ali samo zato što kada posećujemo neko mesto ne idemo poznatim stazama već želimo da ga doživimo na naš način. I ovoga puta smo uspeli.


Proveli smo 4 dana na Uvačkom jezeru (nazivaju ga i Sjeničko jezero) i odseli u Vili Uvac, o kojoj možete pročitati OVDE. A ako ste avanturisti poput nas, onda vam je veoma važno i šta tamo možete pronaći. Pa da krenemo...


Pod broj jedan bih stavila krstarenje Uvcem uz koje ide i poseta Ledenoj pećini i uspinjanje na vidikovac Molitva na kom nastaju one fenomenalne fotografije. Na žalost, nama vreme nije dozvolilo da odemo na krstarenje ali biće sigirno prilike, jer je Uvac mesto kom ćemo se sigurno vratiti još neki put.


Pored Molitve, tu je još nwkoliko vidikovaca, a jedno od njih je na svega 700m od Vile Uvac.

Mi smo međutim putem išli do vrha na kom se nalazi repetitor. I odatle smo uspeli da vidimo sve. Nekako mi se čini da je baš to brdo u centru dešavanja, bar kada je reč o Uvačkom jezeru. Sa jedne strane pogled na jezero. Sa druge strane vidi se vijuganje reke. Na tom proplanku smo uživali neko vreme,  potom nas je jedan meštanin uputio kuda da idemo dalje. Još malo smo prošli kroz šume i livade (svega sto metara) i pred nama se ukazala brana i gomila beloglavih supova išarala je nebo. Kažu da je najlepše ujutru doći na branu kada čuvari rezervata hrane beloglave supove.


Naravno, ono što se kroz celu priču o Uvcu provlači kao lajtmotov jeste Specijalni rezervat prirode i beloglavi supovi koji su zaštićena vrsta.

A ako još uvek niste sigurni gde se nalazi Uvac, da pojasnimo: između Zlatara i Javora, Nove varoši i Sjenice.


Apsolutno vredi svaki minut proveden tamo. Oni koji često putuju verovatno znaju onaj čuveni osećaj da uvek žele još. Na Uvcu smo dobili "još". Počevši od smeštaja u Vili Uvac, fenomenalnog domaćonskog koncepta i organske hrane, pa do lepota i aktivnosti koje možete organizovati. Nama je i šetanje uz jezero bilo sasvim dovoljno da se zaljubimo u ovo mesto i poželimo da u tom blaženstvu ostanemo zauvek.



Comments

Najčitanije priče

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Zašto smo napustili Crnu Travu?

Ako neko voli Crnu Travu, to sam ja. Ako je neko dovoljno lud da napusti Beograd i zameni ga Crnom Travom, to sam ja. Ako se neko zalagao za to da prikaže Crnu Travu kao lepo mesto za porodični život, to smo bili mi. Ali smo izgleda svima smetali, pa smo tu bitku izgubili. Kada sam pre pet godina donela odluku da se preselim u Crnu Travu, nisam mogla ni da zamislin kuda će ne to odvesti. Da ću tu upoznati svog sadašnjeg muža, da ćemo stvoriti veliku porodicu. Svi su mislili da imam neki problem čim sam iz glavnog grada došla u zapušteno selo. Da sam narkomanka ili alkoholičarka na lečenju, da bežim od bivšeg muža, da imam psihičke probleme. Nekoliko godina ranije i moj muž se vratio u Crnu Travu. I on je desetak godina živeo u Beogradu. Za njega su pričali da je alkoholičar, propali automehaničar, kriminalac, sa propalim brakom iza sebe. Crna Trava ima mnogo bujnu maštu. A onda, kada smo zajedno krenuli da stvaramo nešto i kada se ispostavilo da zajedno možemo mnogo, izgl...

Na Zlatiboru sa decom

Prošlog vikenda imali smo mini odmor na Zlatiboru. Poslednj put na Zlatiboru sam bila pre otprilike sedam - osam godina. Bila sam u srednjoj školi i tada je svako moje putovanje bilo poput ekskurzije, Uvek sam želela što više da vidim i da obiđem. I sada sam imala želju da ponovo obiđem sva ta poznata mesta po Zlatiboru i okolini, ali mi je jedna stvar u celoj mojoj zamisli promakla, a to su DECA. Kada putujete negde sa decom, dinamiku ne diktirate vi, nego deca. I putovanje sa decom se baš i ne može nazvati odmorom. I tako sam se suočila sa realnošću. Moji planovi su pali u vodu i na licu mesta smo pravili druge, prilagođene deci, njihovim željama, potrebama i mogućnostima. A one lepote Zlatiobua koje ja volim da obiđem iznova svaki put, moraće da pričekaju još neku godinu na nas, kada deca budu dovoljno velika da shvate značaj toga što vide. Dakle, ovoga puta obišli smo sve ono što Zlatibor nudi deci. I to čak i u međusezoni, jer oktobar na Zlatiboru je upravo to. - Avantu...