Skip to main content

Lepote Uvca iz našeg ugla

Netaknuta priroda, mir i tišina, beloglavi supovi, vijugava reka, prelepa jezera na njoj... Jednom rečju čarobno!


Znate one fenomenalne fotografije sa vidikovca na zmijoliku reku? Da, to je Uvac! I ne, mi je nemamo. Ali samo zato što kada posećujemo neko mesto ne idemo poznatim stazama već želimo da ga doživimo na naš način. I ovoga puta smo uspeli.


Proveli smo 4 dana na Uvačkom jezeru (nazivaju ga i Sjeničko jezero) i odseli u Vili Uvac, o kojoj možete pročitati OVDE. A ako ste avanturisti poput nas, onda vam je veoma važno i šta tamo možete pronaći. Pa da krenemo...


Pod broj jedan bih stavila krstarenje Uvcem uz koje ide i poseta Ledenoj pećini i uspinjanje na vidikovac Molitva na kom nastaju one fenomenalne fotografije. Na žalost, nama vreme nije dozvolilo da odemo na krstarenje ali biće sigirno prilike, jer je Uvac mesto kom ćemo se sigurno vratiti još neki put.


Pored Molitve, tu je još nwkoliko vidikovaca, a jedno od njih je na svega 700m od Vile Uvac.

Mi smo međutim putem išli do vrha na kom se nalazi repetitor. I odatle smo uspeli da vidimo sve. Nekako mi se čini da je baš to brdo u centru dešavanja, bar kada je reč o Uvačkom jezeru. Sa jedne strane pogled na jezero. Sa druge strane vidi se vijuganje reke. Na tom proplanku smo uživali neko vreme,  potom nas je jedan meštanin uputio kuda da idemo dalje. Još malo smo prošli kroz šume i livade (svega sto metara) i pred nama se ukazala brana i gomila beloglavih supova išarala je nebo. Kažu da je najlepše ujutru doći na branu kada čuvari rezervata hrane beloglave supove.


Naravno, ono što se kroz celu priču o Uvcu provlači kao lajtmotov jeste Specijalni rezervat prirode i beloglavi supovi koji su zaštićena vrsta.

A ako još uvek niste sigurni gde se nalazi Uvac, da pojasnimo: između Zlatara i Javora, Nove varoši i Sjenice.


Apsolutno vredi svaki minut proveden tamo. Oni koji često putuju verovatno znaju onaj čuveni osećaj da uvek žele još. Na Uvcu smo dobili "još". Počevši od smeštaja u Vili Uvac, fenomenalnog domaćonskog koncepta i organske hrane, pa do lepota i aktivnosti koje možete organizovati. Nama je i šetanje uz jezero bilo sasvim dovoljno da se zaljubimo u ovo mesto i poželimo da u tom blaženstvu ostanemo zauvek.



Comments

Najčitanije priče

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA BEBE

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s