Skip to main content

Vila Uvac - kao kod kuće

Sa Zlatibora smo se zaputili ka predivnom Uvcu. Nikada ranije nismo dolazili u ovaj kraj i iskreno nismo ni znali šta tamo da očekujemo.
Za smeštaj smo izabrali Vilu Uvac koja se nalazi na obali Sjeničkog (Uvačkog) jezera u selu Akmačići.

Malo posle Nove Varoši je skretanje za Akmačiće i put je dobar. Poslednjih 300 metara do vile nema asfalta, već je nasipan put, ali nema ni rupani ničeg sličnog tako da se lako prolazi.

A Vila Uvac je jedno fenomenalno mesto i potpuno drugačije od svih smeštaja u kojima smo do sad odsedali. Koncept je potpuno domaćinski i već pose pola sata provedenih u vili osećali smo se kao kod kuće.


Vila se sastoji od zajedničkog dnevnog boravka u kom je jedan deo napravljen za igranje za decu, zajedničke kuhinje i spavaćih soba.

U dnevnom boravku možete gledati tv, pustiti decu da se igraju, popiti kafu ili čaj (besplatno je), družiti se sa domaćinima ili drugim gostima.
U kuhinji možete slobodno pripremati obroke, hranu koju imate (ukoliko ste poneli) staviti u frižider, koristiti njihove sudove ili vaše ukoliko imate, jednostavno, sve možete skrojiti po svojoj meri.

Sobe su na spratovima. Ima od dvokrevetnih do petokrevetnih, sa zajedničkim ili sopstvenim kupatilom. Naša soba je na prvom spratu, petokrevetna plus smo dobili krevetac za bebu, i ima sopstveno kupatilo i terasu. Veliki plus za velike smeštajne jedinice jer mi mnogobrojni često imamo problema da pronađemo komforan smeštaj.


Ispred vile je velika terasa na kojoj je ispijanje kafe sa pogledom na Uvačko jezero i beloglave supove koji šaraju nebo pravo uživanje!

A sada onaj najbolji deo. Hranu možete poneti sa sobom. I imajte u vidu da je najbliža prodavnica 7 km daleko i nije baš dobro snabdevena. Ali postoji mogućnost da obroke imate u samoj vili. I svoj dnevni meni kreirate sami. Sva jela su domaća, organska i pravi ih jedna baka koja živi u blizini vile. Ah, da - i preukusna! Mi smo probali proju, pitu od heljde, sir, kiselo mleko, domaću pogaču... Naravno, ima i konkretnih jela, od pasulja do jagnjetine, a porcije su u proseku 400-500 dinara. Nama je najviše žao što nismo odmah nakon Uvca išli kući pa nismo uzeli sir za poneti. Inače, kofa od 3 kg sira je 1300 dinara.
Naši domaćini su veoma ljubazni i uslužni, obrazovani ljudi, proputovali svet, a onda videli turistički potencijal Uvca. I vidim ga i ja. Ali o tome šta sve možete videti ovde pišem u narednom postu. Da se vratimo na Vilu Uvac. Sama atmosfera je veoma prijatna. Sve je vrlo lepo i funkcionalno uređeno, stvarno se vidi da se mislilo na sve grupe gostiju, od stranih turista, preko porodičnih odmora, do onih koji samo žele da se bar na kratko sklone od gradske gužve i vreline.
Od četiri dana koliko smo proveli ovde, 2 dana je padala kiša. Ali to nam je omogućilo da se zaista odmorimo i naspavamo. Jer Vila Uvac okružena je netaknutom prirodom, ušuškana među drvećem koje štiti od bilo kakve buke i jedino što ćete ujutru čuti je tišina i po neka ptica.

Ispred vile takođe ima deo za igranje za decu, a tu su i ljuljaške na kojima smo mi provodili mnogo vremena. Ljuljuškali se, odmarali i upijali lepotu i prirodu koja nas okružuje.



Comments

Najčitanije priče

Restoran "Tarsko jezero"

Na brani Zaovinskog jezera pronašli smo restoran "Tarsko jezero" i delovalo nam je kao idealno mesto za prijatan rucak. Sa terase restorana se pruža pogleda na Zaovinsko jezero, kao i na malo jezero u Spajićima i ceo ovaj kraj. Restoran nije mnogo veliki i odaje utisak domaćinskog mesta. Veoma prijatan ambijent i ljubazno osoblje doprinose da naš ručak u restoranu bude još prijatniji. Uglavnom nam nije svejedno kad odemo sa decom u restoran. Jer deca ne mogu dva sata da sede mirno za stolom. Nekad neko plače, nekad neko trči, nekad se neko razdere... I u restoranu gde ljudi dođu da se opuste i uživaju u obroku, mi uglavnom budemo oni koji narušavaju mir drugih. A mislim da nije potrebno napomenuti kakva je to neprijatnost. Tako da uglavnom idemo u nama dobro poznate restorane gde smo "domaći". Međutim, na Tari smo po prvi put i gladni smo. A deca u "Tarskom jezeru" su i više nego dobrodošla! Naša su slobodno šetala po restoranu i onda kada

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s