Sa Zlatibora smo se zaputili ka predivnom Uvcu. Nikada ranije nismo dolazili u ovaj kraj i iskreno nismo ni znali šta tamo da očekujemo.
Za smeštaj smo izabrali Vilu Uvac koja se nalazi na obali Sjeničkog (Uvačkog) jezera u selu Akmačići.
Malo posle Nove Varoši je skretanje za Akmačiće i put je dobar. Poslednjih 300 metara do vile nema asfalta, već je nasipan put, ali nema ni rupani ničeg sličnog tako da se lako prolazi.
A Vila Uvac je jedno fenomenalno mesto i potpuno drugačije od svih smeštaja u kojima smo do sad odsedali. Koncept je potpuno domaćinski i već pose pola sata provedenih u vili osećali smo se kao kod kuće.
Vila se sastoji od zajedničkog dnevnog boravka u kom je jedan deo napravljen za igranje za decu, zajedničke kuhinje i spavaćih soba.
U dnevnom boravku možete gledati tv, pustiti decu da se igraju, popiti kafu ili čaj (besplatno je), družiti se sa domaćinima ili drugim gostima.
U kuhinji možete slobodno pripremati obroke, hranu koju imate (ukoliko ste poneli) staviti u frižider, koristiti njihove sudove ili vaše ukoliko imate, jednostavno, sve možete skrojiti po svojoj meri.
Sobe su na spratovima. Ima od dvokrevetnih do petokrevetnih, sa zajedničkim ili sopstvenim kupatilom. Naša soba je na prvom spratu, petokrevetna plus smo dobili krevetac za bebu, i ima sopstveno kupatilo i terasu. Veliki plus za velike smeštajne jedinice jer mi mnogobrojni često imamo problema da pronađemo komforan smeštaj.
Ispred vile je velika terasa na kojoj je ispijanje kafe sa pogledom na Uvačko jezero i beloglave supove koji šaraju nebo pravo uživanje!
A sada onaj najbolji deo. Hranu možete poneti sa sobom. I imajte u vidu da je najbliža prodavnica 7 km daleko i nije baš dobro snabdevena. Ali postoji mogućnost da obroke imate u samoj vili. I svoj dnevni meni kreirate sami. Sva jela su domaća, organska i pravi ih jedna baka koja živi u blizini vile. Ah, da - i preukusna! Mi smo probali proju, pitu od heljde, sir, kiselo mleko, domaću pogaču... Naravno, ima i konkretnih jela, od pasulja do jagnjetine, a porcije su u proseku 400-500 dinara. Nama je najviše žao što nismo odmah nakon Uvca išli kući pa nismo uzeli sir za poneti. Inače, kofa od 3 kg sira je 1300 dinara.
Naši domaćini su veoma ljubazni i uslužni, obrazovani ljudi, proputovali svet, a onda videli turistički potencijal Uvca. I vidim ga i ja. Ali o tome šta sve možete videti ovde pišem u narednom postu. Da se vratimo na Vilu Uvac. Sama atmosfera je veoma prijatna. Sve je vrlo lepo i funkcionalno uređeno, stvarno se vidi da se mislilo na sve grupe gostiju, od stranih turista, preko porodičnih odmora, do onih koji samo žele da se bar na kratko sklone od gradske gužve i vreline.
Od četiri dana koliko smo proveli ovde, 2 dana je padala kiša. Ali to nam je omogućilo da se zaista odmorimo i naspavamo. Jer Vila Uvac okružena je netaknutom prirodom, ušuškana među drvećem koje štiti od bilo kakve buke i jedino što ćete ujutru čuti je tišina i po neka ptica.
Ispred vile takođe ima deo za igranje za decu, a tu su i ljuljaške na kojima smo mi provodili mnogo vremena. Ljuljuškali se, odmarali i upijali lepotu i prirodu koja nas okružuje.
Za smeštaj smo izabrali Vilu Uvac koja se nalazi na obali Sjeničkog (Uvačkog) jezera u selu Akmačići.
Malo posle Nove Varoši je skretanje za Akmačiće i put je dobar. Poslednjih 300 metara do vile nema asfalta, već je nasipan put, ali nema ni rupani ničeg sličnog tako da se lako prolazi.
A Vila Uvac je jedno fenomenalno mesto i potpuno drugačije od svih smeštaja u kojima smo do sad odsedali. Koncept je potpuno domaćinski i već pose pola sata provedenih u vili osećali smo se kao kod kuće.
Vila se sastoji od zajedničkog dnevnog boravka u kom je jedan deo napravljen za igranje za decu, zajedničke kuhinje i spavaćih soba.
U dnevnom boravku možete gledati tv, pustiti decu da se igraju, popiti kafu ili čaj (besplatno je), družiti se sa domaćinima ili drugim gostima.
U kuhinji možete slobodno pripremati obroke, hranu koju imate (ukoliko ste poneli) staviti u frižider, koristiti njihove sudove ili vaše ukoliko imate, jednostavno, sve možete skrojiti po svojoj meri.
Sobe su na spratovima. Ima od dvokrevetnih do petokrevetnih, sa zajedničkim ili sopstvenim kupatilom. Naša soba je na prvom spratu, petokrevetna plus smo dobili krevetac za bebu, i ima sopstveno kupatilo i terasu. Veliki plus za velike smeštajne jedinice jer mi mnogobrojni često imamo problema da pronađemo komforan smeštaj.
Ispred vile je velika terasa na kojoj je ispijanje kafe sa pogledom na Uvačko jezero i beloglave supove koji šaraju nebo pravo uživanje!
A sada onaj najbolji deo. Hranu možete poneti sa sobom. I imajte u vidu da je najbliža prodavnica 7 km daleko i nije baš dobro snabdevena. Ali postoji mogućnost da obroke imate u samoj vili. I svoj dnevni meni kreirate sami. Sva jela su domaća, organska i pravi ih jedna baka koja živi u blizini vile. Ah, da - i preukusna! Mi smo probali proju, pitu od heljde, sir, kiselo mleko, domaću pogaču... Naravno, ima i konkretnih jela, od pasulja do jagnjetine, a porcije su u proseku 400-500 dinara. Nama je najviše žao što nismo odmah nakon Uvca išli kući pa nismo uzeli sir za poneti. Inače, kofa od 3 kg sira je 1300 dinara.
Naši domaćini su veoma ljubazni i uslužni, obrazovani ljudi, proputovali svet, a onda videli turistički potencijal Uvca. I vidim ga i ja. Ali o tome šta sve možete videti ovde pišem u narednom postu. Da se vratimo na Vilu Uvac. Sama atmosfera je veoma prijatna. Sve je vrlo lepo i funkcionalno uređeno, stvarno se vidi da se mislilo na sve grupe gostiju, od stranih turista, preko porodičnih odmora, do onih koji samo žele da se bar na kratko sklone od gradske gužve i vreline.
Od četiri dana koliko smo proveli ovde, 2 dana je padala kiša. Ali to nam je omogućilo da se zaista odmorimo i naspavamo. Jer Vila Uvac okružena je netaknutom prirodom, ušuškana među drvećem koje štiti od bilo kakve buke i jedino što ćete ujutru čuti je tišina i po neka ptica.
Ispred vile takođe ima deo za igranje za decu, a tu su i ljuljaške na kojima smo mi provodili mnogo vremena. Ljuljuškali se, odmarali i upijali lepotu i prirodu koja nas okružuje.
Comments
Post a Comment
Šta vi mislite o ovome?