Skip to main content

"Imam mnogo kuća i mogu da idem gde god želim!"

Mnogo puta smo se selili. Pritom često i putujemo. Izmenjali smo stanove, kuće, hotele, apartmane, planine, ravnice, sela, gradove... Često me pitate kako deca prihvataju sve te promene. Mislim da ću to najbolje uspeti da objasnim prenoseći vam spontani razgovor sa N na ovu temu od pre neki dan.


Naime, spremili smo se da idemo u park, koji se nalazi blizu stana u kom smo živeli pre nego što smo se uselili u ovu kuću. N je to konstatovala ovako: "Idemo tamo gde je moja druga kuća u Jagod'nu"(tako ona to izgovara).

Onda sam je pitala koliko to ona ima kuća.

"Imam mnogo kuća! U Jagod'nu, C'nu T'avu, Z'atibovu, pa tamo gde su vodopadi (naravno da će deca zapamtiti silne vodopade), mogu da idem u onu moju kucu da jasem konja, na move... Imam ja mnogo kuća. Sad jos mavo hoću da idem u moju kuću u C'nu T'avu, nisam mnogo bija tamo!"

"A koja kuća ti se najviše sviđa?"

"Ne znam. Sad mi se sviđa Jagod'na. Imam ja mnogo kuća. Uvek mogu idem gde zelim!"


Možda će neko reći da je ovo dete potpuno zbunjeno i da nema pojma gde zapravo živi. A ja vidim nešto potpuno drugo.

Pre svega način na koji ona doživljava sve te promene. Svako od tih mesta ona doživljava kao svoju kuću. I želi da ide tamo gde joj je lepo. Zar to nije ono što mi radimo svih ovih godina?

Čini mi se da smo uspeli da joj prenesemo onu glavnu poruku - da bude na onom mestu gde se oseća sobro. Da ako nije zadovoljna nečim, ako nije srećna, da traga za mestom na kom će biti. Da radi ono što je čini srećnom i da vidi lepo u svemu. Rekla bih da je ovo velika poruka koju je malo dete na svoj način uspelo da shvati.


Tako da moj odgovor na pitanje "Kako deca reaguju na sve te promene?" bi bio "Sjajno!". Vole da otkrivaju nova mesta i da istražuju, ne smeta im promena klime ni kreveta. Raduju se svakoj novoj "kući" ali ne otpisuju prethodne. I u svakom trenutku uživaju.

Živeli smo i u staroj kući i u stanu sa novim nameštajem i sad u ovoj koju tek opremamo. I njima ništa od toga nije važno. Dokle god imaju mesta za igru, mogu slobodno da se kreću, dokle god kućom odzvanja njihov smeh, oni su srećni. I s vremena na vreme pitaju: "Kad idemo 

Comments

Najčitanije priče

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA BEBE

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s