Skip to main content

Problemi sa tvrdom stolicom

Još od kad je bila beba N je imala problema sa tvrdom stolicom. I u toj situaciji dam joj čaj od kamilice, kompot od suve šljive ili nešto slično i problem bi se rešio. Kada je sa 18 meseci prestala da pije mleko na flašicu, problem sa tvrdom stolicom javljao se veoma retko. Sve do skoro.

Pre šest dana N je sela na nošu i pokušala da se isprazni. Međutim, teško joj je išlo, pri čemu je odbijala da ustane sa noše. I to je trajalo. Pokušala sam nekoliko puta da je podignem sa noše i pri svakom mom pokušaju počela bi da plače. Dok je sedela na noši sve je bilo u redu, odnosno, nije plakala. Sedela je bukvalno dva sata na noši pre nego što sam je na silu podigla. Ona je počela da plače, a počela sam i ja kada sam videla na njenoj guzi nešto poput džigerice veličine njene pesnice. Nisam znala ni šta je to niti šta treba da radim. Pozvala sam odmah supruga da dođe kući, jedva uspevajući da mu objasnim o čemu se radi. Čim je stigao, navukli smo nekako N, uzela sam je u ruke i ponela u kola. Suprug je spakovao D i V u kola i otišli smo u dom zdravlja.

U našem domu zdravlja imamo samo dežurnog lekara opšte prakse. Čim je video o čemu se radi, rekao nam je da nas sanitetom šalje za Leskovac. Meni se sve skupilo, sve boljke koje muče decu poslednjih mesec dana, to što nikako da se oporave, to što se sad još desilo i ovo - N je ispalo debelo crevo, što se dešava kada je tvrda stolica, a dete se mnogo napreže prilikom pražnjenja. Doktor je pokušao da me uveri da se to dešava, da nije tako strašno kao što izgleda i da moramo kod dečijeg hirurga, jer on tu ne može ništa.

Ja sam sa N krenula sanitetom odmah u bolnicu. Suprug je sa D i V otišao do kuće po stvari i krenuli su za nama. Nisam imala predstavu kako se taj problem rešava, da li je potrebna operacija, da li će nas zadržati u bolnici.

U bolnici je večernja smena i dečijeg hirurga nema, već samo hirurga opšte prakse. Vratio joj je crevo unutra i to je bilo to. Rekao je da pije više tečnosti i da jede što više čorbasto. Ukoliko se ponovi, moraće na operaciju da joj odstrane deo creva. Pitao me je da li želim da ostanemo neki dan u bolnici. Odgovorila sam da ukoliko nema nikakvu terapiju ili neku realnu potrebu da bude tu, da bih radije da idemo kuće. Kod kuće će joj ipak biti bolje. U bolnici će samo da se traumira. Znam, jer sam već bila jednom sa njom u bolnici sedam dana kada je imala bronhitis. Potpisala sam da želim da idemo kući i to je bilo to.

U povratku N se već opustila, počela je da peva i bila je raspoložena. Nama je bilo mnogo lakše, jer je očigledno ništa nije bolelo. Nadali smo se da he to to, malo ćemo joj izmeniti ishranu i neće više biti problema. Ali svaki put kada bi zatražila nošu, mi bismo doživeli traumu. Sutradan kada je opet imala stolicu desilo se isto. Ponovo je krenula da istera i crevo. Srećom, videla sam na vreme i čim sam joj pritisnula guzu, ono se vratilo unutra. Sledećeg dana opet isto. Sada sam već bila na ivici, jer je u mojoj glavi bila slika ili operacija ili svaki dan ovakva slika.

Odlučili smo da odemo kod dečijeg hirurga i da se nađe neko rešenje. Nemoguće da će se ovo stalno dešavati i da ne može ništa da se uradi. Dečiji hirurg nas je malo umirio. Rekao nam je da se kod dece ne rade ti hirurški zahvati odstranjivanja creva i da će izmenjeni režim ishrane i sirup za omekšavanje stolice to rešiti. Takođe, potrebno je vreme da zidovi creva ponovo očvrsnu i da sve dođe na svoje, a to može da traje i nekoliko meseci. Moramo da budemo strpljivi i uporni.

Od juče je počela da pije sirup. Nekih sat - dva nakon što je popila sirup tražila je nošu. Najnormalnije se ispraznila. S tim što sam je iz straha vrlo brzo podigla sa noše. Sve je bilo u redu. I to je bilo neverovatno olakšanje. Već četiri dana je na izmenjenom režimu ishrane. A i cela porodica, kako bi sve podnela lakše. Nadam se da će sve biti u redu, da će sirup i ishrana rešiti problem i da se ispadanje creva više neće ponavljati.

Comments

  1. Hисам знала да тако нешто уопште може да се деси!!! Ми смо имали огромних проблема са намерним некакењем, када нам дете није какило и по 8 дана, али, хвала Богу, то није довело до овога...

    ReplyDelete

Post a Comment

Šta vi mislite o ovome?

Najčitanije priče

Nedeljni jelovnik bebe V - 10 meseci + recepti

Sa deset meseci beba već jede veliku većinu namirnica i samim tim imamo veliki izbor u kombinovanju namirnica. Zato u ovom uzrastu treba što više nuditi detetu razne kombinacije, kako bi prihvatalo sve ukuse. Od začina za sad smo uveli peršun i cimet. Doručak Ručak Večera Užina Ponedeljak PALENTA + JOGURT BELO MESO + PIRINAČ SOČIVO ŠLJIVE Utorak SIRNI NAMAZ + INTEGRALNI HLEB INTEGRALNA TESTENINA + POVRĆE SUTLIJA + CIMET BANANA Sreda KUKURUZNA KAŠICA OSLIĆ + KROMPIR + BLITVA TIKVICE + INTEG. HLEB + PAVLAKA KOMPOT OD JABUKE Četvrtak KAJGANA OD ŽUMANCETA + TOST HLEB BROKOLI + ŠARGAREPA + SIR BANANA + KEKS  + AD. MLEKO VOĆNI JOGURT Petak PREPEČENI  INT. HLEB + KISELO MLEKO GULAŠ ZA ...

Zašto smo napustili Crnu Travu?

Ako neko voli Crnu Travu, to sam ja. Ako je neko dovoljno lud da napusti Beograd i zameni ga Crnom Travom, to sam ja. Ako se neko zalagao za to da prikaže Crnu Travu kao lepo mesto za porodični život, to smo bili mi. Ali smo izgleda svima smetali, pa smo tu bitku izgubili. Kada sam pre pet godina donela odluku da se preselim u Crnu Travu, nisam mogla ni da zamislin kuda će ne to odvesti. Da ću tu upoznati svog sadašnjeg muža, da ćemo stvoriti veliku porodicu. Svi su mislili da imam neki problem čim sam iz glavnog grada došla u zapušteno selo. Da sam narkomanka ili alkoholičarka na lečenju, da bežim od bivšeg muža, da imam psihičke probleme. Nekoliko godina ranije i moj muž se vratio u Crnu Travu. I on je desetak godina živeo u Beogradu. Za njega su pričali da je alkoholičar, propali automehaničar, kriminalac, sa propalim brakom iza sebe. Crna Trava ima mnogo bujnu maštu. A onda, kada smo zajedno krenuli da stvaramo nešto i kada se ispostavilo da zajedno možemo mnogo, izgl...

Na Zlatiboru sa decom

Prošlog vikenda imali smo mini odmor na Zlatiboru. Poslednj put na Zlatiboru sam bila pre otprilike sedam - osam godina. Bila sam u srednjoj školi i tada je svako moje putovanje bilo poput ekskurzije, Uvek sam želela što više da vidim i da obiđem. I sada sam imala želju da ponovo obiđem sva ta poznata mesta po Zlatiboru i okolini, ali mi je jedna stvar u celoj mojoj zamisli promakla, a to su DECA. Kada putujete negde sa decom, dinamiku ne diktirate vi, nego deca. I putovanje sa decom se baš i ne može nazvati odmorom. I tako sam se suočila sa realnošću. Moji planovi su pali u vodu i na licu mesta smo pravili druge, prilagođene deci, njihovim željama, potrebama i mogućnostima. A one lepote Zlatiobua koje ja volim da obiđem iznova svaki put, moraće da pričekaju još neku godinu na nas, kada deca budu dovoljno velika da shvate značaj toga što vide. Dakle, ovoga puta obišli smo sve ono što Zlatibor nudi deci. I to čak i u međusezoni, jer oktobar na Zlatiboru je upravo to. - Avantu...