Dobijemo prvo dete. I ono postane apsolutni centar našeg sveta. Ima našu punu pažnju, beležimo svaki značajan, pa i manje značajan momenat. Kupujemo za njega sve najbolje što možemo da priuštimo. Često i preteramo i zatrpamo ga svim i svačim.
Onda dođe drugo dete. Naš univerzum dobija nove dimenzije. Trudimo se da delimo sve na pola. Našu pažnju. Zagrljaje. Poljupce. Sve podjedanko. Ljubav udvostručujemo, ne delimo. Ako nešto kupimo jednom, kupimo i drugom. Dve jabuke. Dva sladoleda. Dva para patika. Sve puta dva. Jer sve mora biti jednako.
A onda dođe i to treće dete. Shvatimo da ljubav može i da se utrostruči. Jer nikako se ne deli. Jer dolaskom novog deteta i dalje jednako volimo i prethodnu decu. Ali naše srce poraste i napravi mesta za još jednu ljubav. Ali sve ostalo postaje stvar balansa. Jer nekad ne možemo da kupimo tri para patika odjednom. Ali svakako će svi biti i obučeni i obuveni. Nećemo moći u svakom momentu pokloniti podjednako pažnju svakome, ali ćemo se truditi. I dok će prvo dvoje u nekom trenutku možda podići bunu, jer su navikli na više pažnje, ono treće dete će to razumeti.
Baš takav osećaj imam sa V. Sa tim mojim fenomenalnim trećim detetom. Koje je uvek zadovoljno.
Koje nikad ne traži više od onoga što mogu da joj pružim.
Koje će se celim bićem predati u svakom zagrljaju i poljupcu.
Koje će maksimalno uživati u svakom maženju i češkanju.
Koje će strpljivo ležati pored mene i uspavljivati se jer je umiruje samo moja blizina, jer ono drugo traži da je grlim dok ne zaspi.
Koje će svima pokazivati nove patike, jer je ovog meseca došao red da se njoj kupe.
Koje će se iskreno zaradovati svakoj igračci koja je kupljena njoj a ne nasleđena od starijih.
Dete koje, iako je malo, kao da razume sve. I ne buni se ni za šta.
Moje fenomenalno treće dete. Moja V.
Koja će uvek svoju jabuku podeliti sa ostalima.
Koja će stajati sa strane i čekati da ja završim sa starijima da bih njoj posvetila pažnju.
Ona od koje smo dobili tako mnogo.
Ona koja nas je naučila mnogo.
Ona je nešto stvarno posebno.
Zašto sam ovo želela da podelim? Zbog svih onoh koji razmišljaju o trećem detetu. Zbog svih onih koji ga žele, a plaše se kako će se to izgledati. Zbog svih onih koji ne znaju da li su dorasli potrebama trećeg deteta.
Jeste. I tek kako ste dorasli! I ne brinite. Vaše srce će se utrostručiti. Ljubav će rasti, neće se deliti. A sve ostalo, iako je malo, treče dete će razumeti.
*** Fotografije: Ljubica Samardžić (@memories.by.tinkerllilly)
Onda dođe drugo dete. Naš univerzum dobija nove dimenzije. Trudimo se da delimo sve na pola. Našu pažnju. Zagrljaje. Poljupce. Sve podjedanko. Ljubav udvostručujemo, ne delimo. Ako nešto kupimo jednom, kupimo i drugom. Dve jabuke. Dva sladoleda. Dva para patika. Sve puta dva. Jer sve mora biti jednako.
A onda dođe i to treće dete. Shvatimo da ljubav može i da se utrostruči. Jer nikako se ne deli. Jer dolaskom novog deteta i dalje jednako volimo i prethodnu decu. Ali naše srce poraste i napravi mesta za još jednu ljubav. Ali sve ostalo postaje stvar balansa. Jer nekad ne možemo da kupimo tri para patika odjednom. Ali svakako će svi biti i obučeni i obuveni. Nećemo moći u svakom momentu pokloniti podjednako pažnju svakome, ali ćemo se truditi. I dok će prvo dvoje u nekom trenutku možda podići bunu, jer su navikli na više pažnje, ono treće dete će to razumeti.
Baš takav osećaj imam sa V. Sa tim mojim fenomenalnim trećim detetom. Koje je uvek zadovoljno.
Koje nikad ne traži više od onoga što mogu da joj pružim.
Koje će se celim bićem predati u svakom zagrljaju i poljupcu.
Koje će maksimalno uživati u svakom maženju i češkanju.
Koje će strpljivo ležati pored mene i uspavljivati se jer je umiruje samo moja blizina, jer ono drugo traži da je grlim dok ne zaspi.
Koje će svima pokazivati nove patike, jer je ovog meseca došao red da se njoj kupe.
Koje će se iskreno zaradovati svakoj igračci koja je kupljena njoj a ne nasleđena od starijih.
Dete koje, iako je malo, kao da razume sve. I ne buni se ni za šta.
Moje fenomenalno treće dete. Moja V.
Koja će uvek svoju jabuku podeliti sa ostalima.
Koja će stajati sa strane i čekati da ja završim sa starijima da bih njoj posvetila pažnju.
Ona od koje smo dobili tako mnogo.
Ona koja nas je naučila mnogo.
Ona je nešto stvarno posebno.
Zašto sam ovo želela da podelim? Zbog svih onoh koji razmišljaju o trećem detetu. Zbog svih onih koji ga žele, a plaše se kako će se to izgledati. Zbog svih onih koji ne znaju da li su dorasli potrebama trećeg deteta.
Jeste. I tek kako ste dorasli! I ne brinite. Vaše srce će se utrostručiti. Ljubav će rasti, neće se deliti. A sve ostalo, iako je malo, treče dete će razumeti.
*** Fotografije: Ljubica Samardžić (@memories.by.tinkerllilly)
Comments
Post a Comment
Šta vi mislite o ovome?