Skip to main content

Jutarnji spic

Svakog jutra kod nas se napravi gužva. Svi ustajemo u isto vreme, tata se sprema za posao, ja spremam D i N za vrtić, a V se baš tada probudi, da isprati i ona svo to spremanje, da joj nešto ne promakne.

Svako traži svoje, svako vuče na svoju stranu, svi čekaju svoj red za kupatilo i sve to ume da bude poprilično stresno. A stres na samom početku dana ne treba nikome.

                                 

Ujutru prvo se budimo tata i ja, a onda kreće žurka: budim D, dok se on razbudi i obuče, ja sam već probudila i obukla N, tata izlazi iz kupatila, D ide u kupatilo, V je budna i traži da je uzmem kako bi videla šta se dešava, N je već nestrpljiva da krene, D završava sa umivanjem i pranjem zuba, na redu je N da se umije i opere zube, češljamo se, pravimo frizuru (ukoliko je raspoložena za frizuru), za to vreme D se obuo i oblači jaknu, obuvam N i oblačim joj jaknu, tata je spreman, deca uzimaju rančeve i odlaze u vrtić, V nastavlja da spava, a ja mogu da predahnem i na miru skuvam jutarnju kafu.

"Budna sam i obučena, ali bih ipak još malo da dremnem"
Nekada mi se čini da tih pola sata traju čitavu večnost. A onda smo malo po malo počeli da menjamo jutarnju rutinu, kako bi celo to spremanje prošlo što bezbolnije. Uveče izvršimo prve pripreme za ujutru - pripremimo garderobu i spakujemo rančeve za vrtić. Jutarnje obaveze smo podelili. D je tu takoreći izvukao deblji kraj, ali vreme je da počne da stiče radne navike i obaveze.

Tako smo pre neki dan seli i pričali o tome koje su to stvari koje bi on trebao da uradi svako jutro kada se pobudi. Prva je da se obuče. Zatim ide umivanje i pranje zuba. Nameštanje kreveta - ovo sam ja do skoro radila umesto njega, ali sam sada počela da potenciram da to on sam radi, jer je dovoljno veliki. Pregledanje ranca - za svaki slučaj, ako smo prethodno veče nešto zaboravili da spakujemo. I obuvanje i odlazak.

Kako bi D što lakše zapamtio sve jutarnje obaveze, tačnije, kako ne bi bilo potrebe za mojim opominjanjem šta treba da uradi sledeće, a i da bi mu bilo interesantnije, dala sam mu da u sličicama nacrta svaku od obaveza. Crtež smo okačili kod njegovog kreveta i sada svako jutro gleda sličice i bez reči završava sve što je potrebno.

"Češljanje mi baš i nije najomiljenija stvar na svetu"


Dete u njegovom uzrastu već uveliko treba da bude sposobno da se samo obuče, umije, obuje, namesti krevet. Prvo i drugo radi sam odavno, treće polovično (ne ume da veže pertle još uvek), a četvrto mu je još uvek nova obaveza na koju se privikava. Važno je da ostanemo dosledni i da ga pustimo da nauči sam da namešta krevet. Nekad se pobuni, nekada traći pomoć, ali od nas dobije samo reči ohrabrenja.

Ako neprestano radimo nešto umesto samog deteta, a ono je pritom sposobno da to uradi samo, pravimo mu medveđu uslugu. Sprečavamo ga da postane samostalno i da postane svesno svojih mogućnosti. Dete će se u početku verovatno buniti kada dobije neki novi zadatak koji do tad nije obavljalo samo. Ali isto tako će biti srećno i zadovoljno kada ga uspešno izvrši.Tada roditelji treba da pruže podršku, ne pomoć.

Što se tiče jutarnje rutine, D je potrebno više vremena da se spremi nego N. Jer N ja spremam i ona nema obavezu da namešta svoj krevet. Ali to što se D probudi desetak minuta ranije ne remeti njegovo spavanje, a mnogo znači za njegovu samostalnost.

N već radi sama onoliko koliko je u njenoj mogućnosti: pakuje u ranac stvari koje joj dam da spakuje, sama se umiva, donosi čizme da joj obujem. Kao mlađa, ona pokušava u svemu da imitira starijeg brata. To je još jedan razlog da D postane samostalan - N će poželeti da i ona bude samostalna. Ako vidi da njen veliki bata ujutru namešta svoj krevet i ona će poželeti da bude velika i namesti svoj krevet. Ako vidi da on ode u kupatilo da se umije i ona će otrčati u kupatilo da se umije. Ako se bata prenemaže i neće ni da ustane iz kreveta, a kamoli nešto da uradi sam, ona će da radi baš to. Mlađa deca oponašaju stariju uvek i u svemu.



Jutro treba da bude miran deo dana, kada se svi polako razbuđuju i pripremaju za obaveze koje ih tog dana očekuju. Kažu da se po jutru dan poznaje. Ako je jutro stresno i užurbano, šta onda da očekujete od celog dana?

Zbog toga treba naći način da jutra postanu rasterećena i mirna. Da s lakoćom uplovite u dan. Da li će nekome jutro olakšati pripreme prethodno veče ili ranije buđenje ujutru ili pravljenje rasporeda za jutarnje obaveze ili nešto četvrto - svejedno je. Svako radi po svom nahođenju i potrebama. Važno je samo da dan počne bez žurbe i stresa. Onda je sve drugo lako.

Comments

Najčitanije priče

Restoran "Tarsko jezero"

Na brani Zaovinskog jezera pronašli smo restoran "Tarsko jezero" i delovalo nam je kao idealno mesto za prijatan rucak. Sa terase restorana se pruža pogleda na Zaovinsko jezero, kao i na malo jezero u Spajićima i ceo ovaj kraj. Restoran nije mnogo veliki i odaje utisak domaćinskog mesta. Veoma prijatan ambijent i ljubazno osoblje doprinose da naš ručak u restoranu bude još prijatniji. Uglavnom nam nije svejedno kad odemo sa decom u restoran. Jer deca ne mogu dva sata da sede mirno za stolom. Nekad neko plače, nekad neko trči, nekad se neko razdere... I u restoranu gde ljudi dođu da se opuste i uživaju u obroku, mi uglavnom budemo oni koji narušavaju mir drugih. A mislim da nije potrebno napomenuti kakva je to neprijatnost. Tako da uglavnom idemo u nama dobro poznate restorane gde smo "domaći". Međutim, na Tari smo po prvi put i gladni smo. A deca u "Tarskom jezeru" su i više nego dobrodošla! Naša su slobodno šetala po restoranu i onda kada

Sve o kašicama i sokovima za bebe

Ova tema uvek izaziva mnogo različitih reakcija i iako na blogu već ima više tekstova na ovu temu, odlučila sam da sve informacije napišem ovde na jednom mestu.                            - Kada treba uvesti nemlečne namirnice u bebinu ishranu? Period za uvođenje nemlečnih namirnica je između navršenog četvrtog i navršenih šest meseci. Da li ćete sa kašicama početi odmah sa četiri ili sačekati dok beba ne napuni šest meseci zavisi od mnogo faktora. Pre svega od toga da li beba lepo napreduje, da li je dojena ili je na adaptiranom mleku, da li je sklona alergijama, da li ima nekih zdravstvenih problema. Ukoliko je beba dojena i lepo napreduje, nema potrebe za žurbom. Kada vam pedijatar na kontroli da zeleno svetlo - možete da počnete. - Moja iskustva sa uvođenjem kašica D je počeo da ručka kašice odmah nakon što je napunio četiri meseca. Lepo je napredovao, ali nam je pedijatar rekao da možemo već da počemo. N je takođe počela da jede kašice sa četiri meseca. Kod nje je bio

Da ga ne ureknem

Kada treba da postane majka, svaka žena ima mali milion strahova, dilema, osećanja su pomešana. A kada na sve to čuje i razna sujeverja vezana za bebu, majku, dojenje, babine - svaka žena može da se nađe na ivici nervnog sloma. Za mnoge od tih sujeverja i običaja sam čula tek kada mi se rodilo drugo dete. Valjda je to zbog toga što mi se prvo dete rodilo u gradu. A ljudi po gradovima ne obraćaju toliko pažnje na te stvari, jer su preokupirani drugim. Na selu je drugačije. Poštuju se stari običaji, aktuelna su neka stara uverenja ili, kako ih ja nazivam, sujeverja. A možda i nije sve u podeli grad-selo, već to više zavisi od mikrosredine u kojoj se nalazimo. U mom slučaju, u ovoj seoskoj sredini je sada sve to mnogo izraženije, nego pto e bilo u gradskoj. I mislila sam da ću skrenuti s uma od svih tih običaja, jer nisam neko ko se istih pridržava. Za početak, a ovo je nešto univerzalno i vlada u celoj našoj zemlji, bebi se obavezno stavi crveni konac oko ruke. I to sam radila sa s